Angelusove propovijedi

Angelusove propovijedi nalaze se na adresi:
serafinski.blog.hr

Ušutjeli su, jer su raspravljali tko je među njima prvi.
Ušutjeli su zbog toga jer su dobro znali da se to Učitelju ne bi svidjelo i jer su vjerojatno znali njegovo mišljenje, ali napast da pokažu tko je tko ipak je bila prejaka. Ljudi vole rangiranje. Vole biti što više na nekoj od drštvenih ljestvica. Đavao je to dobro znao, stoga, kada je Isusa iskušavao, postavio mu je tri kušnje kojima ljudi obično ne mogu odoljeti. Prva je hrana i sve što uz to ide, zatim je naša današnja kušnja; biti netko i nešto i onda vlast.
Dok Isus govori o svojem poslanju u koje je uključena muka i smrt, njegovi učenici niti ne pokušavaju saznati o čemu se tu zapravo radi. Zbog čega bi on morao umrijeti i to baš sada ''kada mu tako dobro ide''. Narod ga slavi, zanesen je njegovim govorom i čudesnim znakovima. Već ga vide kao nepobjedivog vođu uz kojega je bitno zauzeti što važniju poziciju.
Mogli bismo reči da Isus i njegovi učenici idu potpuno različitim putevima. Zastanemo li tu i pitamo se onako potpuno iskreno; razumijem li ja smisao Isusove žrtve? Mogu li zamisliti sebe kako prolazim kroz poniženje i patnju, ne proklinjući nego moleći za svoje mučitelje?
Blaženi Alojzije Stepinac, kao zagrebački nadbiskup, uživao je veliki ugled među katolicima, ne samo zagrebačke nadbiskupije, nego katolika ondašnje cijele Jugoslavije. Dolaskom nove komunističke vlasti, koja je bila opijena svojim tobožnjim pobjedama, za nadbiskupa Stepinca započelo je teško razdoblje poniženja. Poniženje nije bio samo montirani politički proces protiv njega, niti robija. Poniženje je doživljavao ponajprije bahatim i podcjenjivačkim odnosom komunističkih službenika prema njemu. Svojim držanjem i vladanjem htjeli su mu dati do znanja da je sada nitko i ništa. Jadni maleni miš u rukama svemočne mačke koja s njime može raditi što god hoće. To je bila opće poznata karakteristika nove komunističke vlasti od samog početka. Zar se nisu nad ratnim zarobljenicima životinjski iživljavali prije nego su ih poubijali postupajući s njima ne više kao s ljudima nego kao s najobičnijim smećem? Konji nisu htjeli gaziti po još živim ljudima na što su ih tjerali partizanski oficiri, prema iskazu svjedoka u sabirnom logoru u Teharju (Slovenija), nego su se propinjali i okretali od jadnih unesrećenih ljudi koji su morali ležati na zemlji!
Blaženik je u jednom pismu iz Krašićkog sužanjstva napisao: ''Budite uvjereni, da nema radi progona Crkve ni trunka mržnje na progonitelje njezine u mom srcu, a ne smije biti niti ni u srcu bilo kojeg katolika.'' U jednom drugom pismu blaženik piše: '' Mržnja kojom odiše komunizam vatra je iz pakla.''
Mrzitelji, mučitelji i progonitelji, kako god se zavaravali da imaju potpunu vlast nad žrtvom, to je samo privremeno. Kakva god strašna poniženja i muke žrtva morala podnijeti, ako to prihvati iz ljubavi prema Kristu i iz primjera njegove poniznosti, zalogom Kristove muke zasjati će poput sjajne zvijezde na nebu Crkve, a progonitelji će doživjeti slom u vlastitoj sramoti.
To su Isusovi učenici shvatili tek nakon Učiteljeve smrti. To nažalost mnogi kršćani ne razumiju i ne mogu shvatiti. Otuda i toliko pseudokršćanskog života.

Biti kao dijete; prostodušan, iskren…. Samo kada bismo to djeci dozvolilo da budu.
''Ako mi ne uspijevamo postati kao djeca, onda se sve više trudimo da djeca postanu kao mi, uništavajući onu iskonsku dobrotu u njima. Vidimo na primjerima odijevanja, šminkanja, zahtijevanja i kompletnog ponašanja kojim se trudimo da djeca što je moguće ranija prestanu biti djeca, premda nam je jasno da po naravi ne mogu biti odrasli.'' ( Slavko Slišković ''Živo Vrelo''). Isti autor u nastavku govori kako roditelji često svoje dijete nerazumno stavljaju pred gostima u središte pozornosti. Odgajaju ga tako da ima dojam da je središte svijeta, a kada mu se taj privilegij oduzme, njegovo ponašanje postane destruktivno i nesnosno jer želi vratiti svoj izgubljeni povlašteni položaj.
Da je više prostodušnosti, iskrene jednostavnosti u kojoj se ogleda Božja dobrota, bilo bi puno više sretnih i zadovoljnih ljudi, daleko više sklada u velikoj zajednici koja se zove Crkva, a i na općem ljudskom planu. Amen.


Molitva vjernika

Pomolimo se nebeskom Ocu za sve svoje potrebe i potrebe svih ljudi.

1. Prosvjetljuj svoju Crkvu da uvjek naviješta tvoja silna djela, - Molimo te.
2. Vodi našeg svetog oca svojim Duhom da bude putokaz u današnjem svijetu prema tebi i tvojoj nebeskoj mudrosti, - Molimo te.
3. Onima koji upravljaju drugima i koji su im po službi nadređeni, daj duha poniznosti i služenja, - Molimo te.
4. Blagoslovi one koji trpe poniženja i omalovažavanja, - Molimo te.
5. Daj nam duha poniznosti i jednostavnosti, da bismo ti iskrena srca služili, - Molimo ne.
6. Oslobodi potlačene, pomozi siromašnima, smekšaj srca poslodavaca da misle i na probleme kroz koje prolaze njihovi radnici. – Molimo te.
7. Primi u svoje kraljevstvao našu pokojnu braću i sestre, - Molimo te.

Dobri Bože, tvoj Sin se dao poniziti, da bi služio braći ljudima i nama pokazao put kojim trebamo ići. Daj da ga slijedimo kako bismo bili dostojni zvati se tvojon djecom, to molimo po istom Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Poruka evanđelja teško probija put do naše svijesti i našeg srca. Razlog tomu je što mi imamo svoje viđenje vjere i svoja očekivanja koja su u suprotnosti s Isusovim putem spasenja sadržanim u evanđelju. Tako nepoučeni i neprosvijećeni evanđeljem misle da je Bog tu da nam daje lijepo vrijeme i zdravlje, što uostalom čitamo i u evanđeljima kako su u ono vrijeme od Isusa kao mesije očekivali ispunjenje njihovih ovozemaljskih potreba kao što su: Oslobođenje od rimskog jarma, liječenje, te da ih hrani na čudesan način. Dakle, zadovoljavanje osnovnih životnih potreba – što je predmet vjerske prakse i shvaćanja u tzv. prirodnim religijama čiji duh je duboko ukorijenjen u naravi čovjeka, a koji i ne računa s vječnim životom. Govor o nekakvom Kraljevstvu nebeskom takvom je shvaćanju posve tuđ.
U Isusovom poučavanju, koje je trajalo tri godine, jasno se vidi kako se u prvoj polovini tog vremena Isus obraća masama dok se u drugoj polovini posvećuje poučavanju samih učenika. Prvo što im govori to je govor o križu. I njihova preodžba o mesiji slična je onoj cijelog Izraelskog naroda i stoga su zbunjeni, a Petar ga dapače odvraća na što ga Isusu oštro prekorava, nazivajući ga sotonom.
Kao sastavnica današnje liturgijske cjeline uvršten je u prvo čitanje tzv. kantik o Sluzi Jahvinom iz proroka Izaije, koji je već u prvoj Crkvi, pa čak i u spisima Novog zavjeta proročki oslikao Muku Gospodina našega Isusa Krista.
Vjernici smo, kršćani, katolici. Rado nosimo zlatne križiće kao znak pripadnosti. A ipak tako lako i zbog tako banalnih razloga izostajemo od nedjeljne sv. mise. Jednako tako opravdavamo izostanke djece i to zbog raznih sitnica; rođendana, posjeta prijatelja….. A kad se radi o nekim crkvenim aktivnostima; zbor, karitas, čitanje u crkvi, uređenje crkvenog okoliša – s kojom lakoćom odbijamo poziv svećenika. Veliko je i raznoliko područje našeg vjerničkog djelovanja, a tako malo volje i ljubavi za to. Ali kad su u pitanju neka čudesa, ukazanja, neki izvanredni znakovi – kako brzo naćulimo uši i postanemo radoznali. O tome se čita, govori. Takva se mjesta posjećuju, pa bi se tu opravdano mogle upotrijebiti Isusove riječi, kako samo pokvaren i bezbožni naraštaj znakove i čudesa traži.


Molitva vjernika

Pomolimo se Ocu nebeskomu, koji nam je poslao Sina, da nas oslobodi grijeha kroz prihvaćanje križa, te da nam na taj način pokaže put u vječni život.

1. Za Crkvu, da nasljeduje Krista i njegovu poruku donese svim ljudima, - Molimo te.
2. Za svetog oca, da njegova riječ bude utjeha današnjem svijetu i putokaz onima koji traže smisao, - Molimo te.
3. Za sve koje si pozvao u svoju svetu službu, da obnovljeni Duhom Svetim budu hrabri svjedoci uskrsloga Krista, - Molimo te.
4. Za sve koji su pritisnuti raznim nevoljama, da smognu snage kako bi mogli nositi svoj životni križ, - Molimo te.
5. Za nas okupljene da nas Duh Sveti ispuni međusobnom ljubavlju i radošću življenja u duhu evanđelja, - Molimo te.
6. Za mlade, da ne podlegnu otrovu uživalačkog mentaliteta, nego da poletno i s puno optimizma krenu prema kreposnom i plemenitom životu, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih po svome milosrđu primiš u vječnu domovinu, - Molimo te.

Gospodine, tebi povjeravamo svoje molitve, svoja nadanja i svoje strahove, jer ti si jedini pravi izvor života i radosti. U svojoj očinskoj dobroti ne uskrati nam što te molimo, po Kristu Gospodinu našemu.

''Radosno svetkujemo rođenje Blažene Marije Djevice: iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist Bog naš!''
Tim zanosnim riječima započinje današnje bogoslužje u čast B D Marije. Ona je Bogorodica jer je rodila Sina Božjega. Ona je hram Duha Svetoga. Time je postala pralik i Majka Crkve. Ona je rodila Sunce pravde i time postala Zora čovječanstva. Stoga sveti pisci, napose sveti oci u Mariji vide pralikove Starog Zavjeta kojih je ona ispunjenje.
Već na samom početku sv. Pisma u zori čovječanstva Bog govori zmiji zavodnici: ''Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satrti, a ti ćeš mu vrebati petu'' (Post. 3, 15). Vatikanski sabor izričito navodi taj tekst ukazujući da se on odnosi na Mariju i njezino poslanje. (Usp. ''Lumen gentium'' 55).
Mariju naviješta prorok Izaija kad govori: ''Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!'' (Iz. 7, 14.).
U predivnim tekstovima iz mudrosne književnosti u Bibliji Crkva prepoznaje Mariju.
''Miris je haljina tvojih kao miris libanonski.
Ti si vrt zatvoren,
sestro moja, nevjesto,
vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
Mladice su tvoje vrt mogranja
Pun biranih plodova:
Nard i šafran,
mirisna trska i cimet,
sa svim stabljikama tamjanovim,
smirna i aloj s najboljim mirisima.''
(Pjesma nad pjesmama, 4, 10 – 14)
Crkva na Mariju prenosi i ove Sirahove slike:
''Uzrastoh kao cedar na Libanonu
i kao čempres na gori Hermonu.
Uzrastoh kao palma u Engadu
i kao ružičnjaci u Jerihonu.
Kao divna maslina u dolini,
uzrastoh kao makljen
nad vodama.
Rasuh miomiris svoj kao cimet
i drvo bagremovo,
i zamirisah mirisom kao smirna
izabrana,
kao galban, oniks i stakte,
i kao vonj tamjanov u šatoru.
Raširih grane svoje kao terebinta,
i grane su moje divne i ljupke.
Propupah kao trs mladicama ljupkim,
I cvjetovi su moji porad slave i bogatstva.''
(Sir.24, 13 – 17)

Jednako tako velike žene Starog Zavjeta : Debora, Judita, Estera…praslike su Marijine jer poput tih hrabrih žena koje su pomogle pri oslobađanju Božjeg naroda, tako je i Marija rodila onoga koji će nas osloboditi od Zloga.
Današnja liturgija svećano završava popričesnom molitvom: ''Klicala, Gospodine, tvoja Crkva, okrijepljena svetim otajstvima i obradovana Rođenjem blažene Djevice Marije, koja svemu svijetu bijaše nada i zora spasenja!'' Amen.

Molitva vjernika

Povodom rođenja blažene Djevice Marije uputimo Ocu nebeskom svoje molitve.

1. Gospodine ti si Mariju izabrao da bude roditeljica Sina tvoga Isusa Krista daj da naša Crkva bude, poput Marije, uzvišeni hram Duha Svetoga, urešen krepostima njenih sinova i kćeri, - Molimo te.
2. Marija je nauzvišenje stvorenje, veča od anđela i svetih, učini da ju cijela Crkva nasljeduje u njezinim krepostima, - Molimo te.
3. Veličina Marijina bila je u njezinoj poniznosti i poslušnosti, dvjema krepostima koje ovaj svijet ne poznaje. Daj da se ne stidimo biti ponizni i poslušni tebi Ocu nebeskome i tvojoj svetoj Crkvi, - Molimo te.
4. Slaveći Mariju častimo sve najuzvišenije to si Bože stvorio, daj da te s njome slavimo bez prestanka, - Molimo te.
5. Marija je imala uvijek milosrdno srce za druge, daj da ju nasljedujemo u kreposti milosrđa i dobrote, - Molimo te.
6. Marija se i danas zauzima za one koji joj se utječu. Učini da Marijini štovatelji zadobiju ono što mole, - Molimo te.
7. Pridruži Gospodine Marijine štovatelje, koji su preminuli, diki nebeskoj gdije će častiti svoju nebesku zaštitnicu zajedno s četama anđela, - Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve koje ti prinosimo na blagdan rođenja Marijina i daj da te bez prestanka slavimo i častimo u zajedništvo s našom nebeskom Majkom. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Cijenjene posjetitelje ovog bloga i vjerne čitatelje mojih propovijedi obavještavam da će moje propovijedi i još neke sadržaje moći pronaći na novoj adresi: serafinski.blog.hr
Zahvaljujem se vlasniku Katolinka g. Marku za višegodišnju suradnju i moje gostovanje na ovoj kvalitetnoj stranici.