Angelusove propovijedi

subota, 31.01.2009.

ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU B




1. Pnz 18, 15-20
Psalam 95, 1-2. 6-7b. 7c-9
2. 1 Kor 7, 32-35
Evanđelje Mk 1, 21-28


Posljednje dvije nedjelje slušali smo u evanđelju kako Isus poziva i okuplja svoje učenike. Danas ga u duhu vidimo i slušamo u sinagogi u Kafarnaumu. Isus uči, jer on je Učitelj. Svi su zaneseni njegovom naukom jer on uči kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. Kao što je svojom pojavom učinio da prvi učenici krenu odmah za njim tako i sada zanosi narod svojim učenjem. Ali ne samo da uči nego to potvrđuje čudesnim djelima.
Evanđelista Marka kao da je posebno očarala Isusova vlast nad demonima. On jednostavno ne može propustiti a da to ne bilježi u svojem evanđelju. Ponekad nas to i zasmeta. Istjerivanje đavla? Odmah se prisjetimo suvremenih istjerivača na kojekakvim seminarima. ''Čudesnih ozdravljenja'' koja traju koliko i emocionalno ubuđenje, a onda se taj tobožnji ''zloduh'', istjeran na glavna vrata, vraća ponovno kroz prozor. Pojava koja spada u patologiju. Pa onda naši stereotipi o đavlu kao crnom jarcu spadaju više u neki šaljivi crtić nego u ozbiljnu stvarnost. Međutim, na naše veliko iznenađenje đavao je itekako prilagodljiv vremenu i mentalitetu ljudi.

Kakav bi to bio propovjednik koji se ne bi nikada potrudio da dozna kako se nekada propovijedalo? Imamo hvala Bogu dosta propovijedi koje su zapisane i nama dostupne. Mislim da nitko nikada nije nadmašio barokne propovjednike koji su, primjereno vremenu, svoje propovijedi začinjali nebrojenim maštovitim primjerima i dogodovštinama. Ponekad uzmem u ruke propovijedi pavlina Hilariona Gašparotija koje nisu bile namijenjene nervoznom slušatelju, koji ako propovijed potraje više od petnaest minuta nervozno gleda na sat. Njegove propovijedi slušao je čovjek kojemu su one bile jedini prozor u daleki svijet u kojemu su se izmjenjivale najnevjerojatnije dogodovštine isprepletene i začinjene suvremenim nepodopštinama kojima su ljudi od pamtivjeka bili skloni. Tako taj Hilarion pripovijeda kako tek što je prošao blagdan Tri kralja trgovci i razni kramari počinju prodavati raznorazne maske u koje će se ljudi maskirati i preoblačiti. Po onom današnjem promidžbenom mega plakatu koji poziva da ćemo biti što želimo kada dođemo na maškare u taj i taj grad. Naš propovjednik nabraja bez kraja i konca razno razne maske koje ljudi mogu kupiti. Ta silna maštovitost u pokladnom prerušavanju nije ništa prema zalihi maski koje ima u pričuvi Đavao ili zloduh ili otac laži, kako ga već hoćemo zvati.

Ako je u Srednjem vijeku bio prikazivan kao crni bog jarac onda je takva predodžba vukla svoje korjene iz poganstva koje u neukom puku nikada nije potpuno zamrlo. A prisjećanje na takvo pogansko božanstvo koje je zaduženo za ovozemaljsko blagostanje u vrijeme velikih nestašica i gladi, uvijek ponovno je oživljavalo taj mračni kult. Tako da su, ne rijetko, novorođeno dijete krstili u ime đavla i onda ga obredno ubili. Nije se to događalo možda negdije među poludivljim plemenima. O takvoj praksi postoje zapisi u našoj kršćanskoj i civiliziranoj Europi.

Ne samo zbog gladi nego pohlepe za bogatstvom i slavom ili čistim užitkom i danas jednako kao i nekad žrtvuje se zloduhu ono što je čovjeku najsvetije jer ga čini čovjekom; sloboda, ljubav, unutarnji mir…., daje se u zamjenu za ''špricu trenutnog zadovoljstva'', trenutke slave, okusa vlasti. Rezultat je gubitak slobode, strah, besmisao.
Vjera u Boga i vječni život svjetlost je koja jedina može obasjati mračne provalije izgubljene čovjekove duše i čijom snagom ona nalazi svoj povratak svome Stvoritelju.
Isusova ''Radosna vijest = Evangelion'' je objava da je Bog naš nebeski Otac. Da nismo plod kaosa i izgubljeni u besmislu, nego sve, a posebno naše žrtve i trpljenje u konačnici imaju svoj smisao. Ta i takva nauka suštinska je suprotnost zamci koju čovjeku postavlja otac laži – zloduh ili đavao. Izgubio je kontrolu, izdao se. Iz opsjednutoga je povikao: ''Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znamo tko si: svetac Božji!'' Tada Isus pokazuje svoju božansku moć i vlast. Prisutni se pitaju: ''Što li je ovo? Nove li i snažne nauke?''

Znamo, nismo potpuno Božji zbog slabosti koje nas sapinju konopcima grijeha uz jedan svijet, jedan mentalitet koji nam servira đavao i prikazuje ga u najljepšim i najzamamnijim bojama.
Ali imamo ''zagovornika na nebu, Gospodina našega Isusa Krista'', čije ime na naš zaziv liječi rane grijeha, oslobađa nas od zamke đavolske. Stoga se utječimo božanskom liječniku da zacijeli naše rane, da očisti našu dušu i da nam razbistri pogled duha, kojega je grijeh zamaglio, kako bismo razabrali kojim nam je putem ići u pravi i vječni život. Amen.



Molitva vjernika:


Zahvalni nebeskom Ocu, koji nam je objavio svoju ljubav u Isusu i po njemu nam darovao spasenje, izrecimo svoje prošnje.

1. Za našu svetu katoličku i apostolsku Crkvu; da u njoj bude trajno prisutan proročki duh. - Molimo te.
2. Za kršćane cijeloga svijeta; da svojim djelima svjedoče da su djeca Oca koji trajno stvara nešto novo i nas potiče na plemenito djelovanje. - Molimo te.
3. Za sve koji su zaduženi za politiku, kulturu, znanost da se u svojem radu zalažu za promicanje onih vrijednosti koje će služiti na dobro čovjeka. - Molimo te.
4. Za mlade, da prozru zamke koje se kriju u zavodljivostima zla te da ti u radosti i slobodi duha služe. - Molimo te.
5. Za nas sve ovdje okupljene; da ti radosno služimo, a jedni druge poštujemo i ljubimo. - Molimo te.
6. Za sve koji robuju bolestima koje su zarobile mladog čovjek današnjice; da se uspiju osloboditi zagrljaja smrti i besmisla. - Molimo te.
7. Za naše pokojne: da im po svome milosrđu otpustiš sve njihove dugove i pribrojiš ih zajednici svetih. - Molimo te.

Nebeski Oče, ti si nas po krštenju oslobodio vlasti zloga očisti nas od svih naših nečistoća duha da rastemo na putu spozaje tvoje neizmjerne milosti i dobrote. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 23.01.2009.

TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU B




Jon 3, 1-5. 10
Ps 25, 4-5ab, 6-7bc, 8-9
1.Kor 7, 29-31
Evanđelje: Mk 1, 14-20

Herod je bio upravitelj Galileje. Premda je Isus znao za smrt Ivanovu bez straha odlazi u Galileju propovijedati Evanđelje. Koju je snagu i uvjerljivost morala imati sama pojava, a onda i riječ Isusova jer ljudi ostavljaju svoj posao, svoje mreže i slijede ga, premda gotovo ništa ne znaju o sadržaju njegova nauka.
U prvom čitanju upoznajemo jednog drugog navjestitelja – proroka Jonu. Uvijek nas zadivljuje i iznenađuje starozavjetna Božja objava, jer ruši naše predodžbe o Jahvi, Bogu jednog naroda, dok se on naprotiv objavljuje kao Bog svih ljudi, pa i pogana. Stoga je i sam Jona iznenađen svojim poslanjem. A i uplašen, jer Niniva bijaše grad veoma velik i to grad ukletih neprijatelja Židova. Jona u svemu malen; i u povjerenju u njemu nejasnu nakanu Božju da spasi Ninivu kao i u nepovjerenju u sebe samoga da to može izvršiti. Natjeran od Boga i zdvajajući obzirom na ishod njegove misije daje stanovnicima četrdeset dana da se vrate na pravi put. Na njegovo iznenađenje nije trebao čekati niti jedan dan i sve je bilo riješeno. Jasno, sigurno ne snagom Joninih riječi nego snagom Božjom kojom su njegove riječi bile potkrijepljene.
Snaga Isusuvih riječi proizlazila je iz njih samih jer on je Riječ Očeva.
Ne jedan puta osjetio sam se jadnijim od Jone, a vjerujem da to isto doživljavaju svi koji u Crkvi naviještaju, propovijedaju, uče. Ovaj svijet u kojem živimo s pravom možemo usporediti s velikom poganskom Ninivom. Hoće li poslušati naš glas ovisi o našem povjerenju Onomu koji nas šalje.
Došao u jedno mjesto akrobat. Razapeo žicu visoko iznad gledatelja i balansirao uz pomoć štapa hodajući amo tamo po žici. Onda je odbacio štap i na veliko udivljenje prisutnih odveo kolica s jednog kraja žice na drugi. Zatim je pitao gledatelje da li vjeruju da će vratiti kolica na drugu stranu. Svi su rekli da vjeruju. Onda je pitao jednog gospodina da li on vjeruje da će vratiti kolica na drugu stranu. I on je rekao da vjeruje. ''Kad je tako gospodine sjednite u kolica da vas prevezem.'' Isti je to sa strahom odbio. Onda se javio neki dječak i sjeo bez straha u kolica a akrobat ga je odveo na drugu stranu. Tada onaj gospodin upita dječaka: ''Pa zar se ti nisi bojao?'' ''Nisam'' odgovori dječak. ''Ovaj akrobat je moj tata.''
Kada bismo imali iskreno povjerenje u Boga našeg dobrog Oca onda bi i praksa naše vjere bila izraženija a pred izazovom naviještanja Evanđelja ovom svijetu ne bismo se osjećali poput Jone jer bi nam ova naša suvremena Niniva izgledala puno pitomija i prihvatljivija za Boga.


Molitva vjernika

Pred licem našeg dobrog nebeskog Oca iznesimo svoje molitve i prošnje.

1. Gospodine, daj da tvoja Crkva brižno čuva duh obraćenja. – Molimo te.
2. Da kršćani cijelog svijeta svojim životom očituju opredjeljenje za Krista. - Molimo te.
3. Da oni koji upravljaju tuđim sudbinama budu svijesni svoje odgovornosti. - Molimo te.
4. Daj da svako stvorenje upozna tvoje milosrđe i spremnost na opraštanje. - Molimo te.
5. Da i mi učimo od tebe dobri i milosrdni Oče kako je dobro i ljekovito drugomu oprostiti. - Molimo te.
6. Da nas ovdje sabrane podržavaš svojom milošću na putu svetosti. - Molimo te.
7. Da našim pokojnima udijeliš radost vječnoga života. - Molimo te.

Svemogući Bože, ti si nam po svome Sinu objavio Radosnu vijest spasenja za sve ljude. Udijeli nam svjetlo svoga Duha da prepoznajemo tvoju svetu volju i vršimo je po primjeru kojega nam je ostavio Isus Krist, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.


- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.01.2009.

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU B


Crkvena godina satkana je od blagdana koji čine božićno i uskrsno otajstvo, a njima predhodi priprava; Božiću došašće, a Uskrsu korizma. Tu su još nedjelje kroz godinu koje počinju nedjeljom krštenja Gospodnjega i traju do korizme, te od Duhova do došašća.
Kao uvod u nedjelje kroz godinu Crkva nam stavlja dva poziva: Onaj starozavjetni poziv Samuelu i novozavjetni Isusov poziv učenicima.
Krivo bi bilo misliti da Bog poziva samo svećenike i redovnice i redovnike. Bog poziva svaku ljudsku osobu na dostojanstvo življenja s njime u milosti. Oni koji se odazivlju tom pozivu miljenici su Božji. Izabranici su jer su čuli poziv i odazvali se.
Proročki poziv je jasan i konkretan kao u slučaju Samuela. Bog ga poziva noću, kad je tišina, da ne bude zabune. Dječak nenavikao na nešto takvo pomišlja da je to njegov učitelj Helij. Proročki poziv traži odgovor jer prorok je Božji poslanik. On treba naviještati u Božje ime. Za to mu je potrebna sigurnost. Helij upućuje dječaka kako neka odgovara: «Govori Gospodine sluga tvoj sluša.» Zreo vjernik daje se na sličan način Bogu na raspolaganje.
Poučeni u vjeri znamo što je volja Božja, međutim postoje neke životne nedoumice kada nismo sigurni što i kako postupiti. Tada molimo Gospodina da nas uputi, da nam razotkrije svoju volju.
Poziv učenika je nešto drugačiji. Isus prepušta učenicima da ga traže. Oni pitaju: ''Gospodine gdje stanuješ?'' U Starom svijetu nije bilo dovoljno samo upoznati nauku nekog učitelja nego i samu osobu. Od tada će oni biti sudbinski vezani jedni uz druge. Dijeliti će dobro i zlo. Petar dobiva i novo ime. Ime nije samo znak raspoznavanja nego i posebnog poziva i zadatka.
Između ta dva biblijska poziva stavljeno je liturgijsko čitanje iz poslanice Korinćanima koje govori o dostojanstvu čovjeka i to o njegovoj seksualnosti. Pavao je imao razlog zašto to posebno naglašava Korinćanima. Korint je bio lučki grad poznat po raskalašenosti na tom području. Tu je bio i hram boginje Afrodite u kojem se prakticirala obredna prostitucija. Kršćanin je pozvan na dostojanstvo življenja na tom području, a ne kao nerazumna životinja koja je zarobljena nagonima. Kršćanin je po krštenju novi stvor pozvan na slobodu u Gospodinu. Ne ropstvo tijelu i nagonima nego krštenjem prenovljeno tijelo za Gospodina. Ili kako to Pavao kaže: »Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu.» ( 1 Kor 6, 13 – 14.)
Živimo u svijetu koji sve više nalikuje poganskom Korintu. Bludnost i razuzdanost svih vrsta i razne perverzije dobili su pravo javnosti. Ne samo na kioscima i reklamnim plakatima već je ušlo na žalost i u domove. Pornografski sadržaji se više ne sakrivaju pred djecom. Više nema šala i viceva bez vulgarnosti. To se proglašava normalnim, a na osobe koje žele živjeti u čistoći gleda se kao na čudake. Danas su nam upućene riječi sv. Pavla: «Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, …. Proslavite, dakle, Boga u tijelu svojemu!» (1 Kor 6, 29 – 30). Amen.

- 11:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.01.2009.

NEDJELJA PO BOGOJAVLJENJU - KRŠTENJE GOSPODINOVO God. B



Blagdanom Isusova krštenja završava božićno vrijeme crkvene godine. Krštenje Isusovo predstavlja model i sliku krštenja svakog čovjeka. Što je to krštenje? Novi zavjet rabi riječ zaroniti grčki baptizein, jer se krstilo uranjanjem. Sveta braća Čiril i Metod prevodeći baptizein na slavenski jezik «stvaraju» novu kršćansku riječ krstiti = kristiti; učiniti nekoga Kristom! To je i pravi odgovor na pitanje što je to krštenje. Pavao apostol će to izreči na jedan otajstven način: Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist ( Gal. 2,20). Po obrednom zaranjanju u vodu novokrštenik iz vode ustaje kao Krist iz groba – kao « novo stvorenje» (Gal. 6.15).
Žalosno je što je kod većine kršćana krštenje shvaćeno kao dovršen čin. Treba krstiti dijete da ne bi imali nekrsta u kući. U tome ima puno praznovjerja i neznanja. Krštenje je inicijacijski čin. Obred krštenja tek je klica iz koje treba rasti i razvijati se kršćanin. Djeca se krste jer su tu roditelji koji žive svoj krsni savez s Bogom i upućivati će svoje dijete putem Kristovim – putem spasenja. Ja ću prepustiti svome djetetu da ono samo bira kad odraste hoće li se krstiti ili ne; tako razmišljaju suvremeni bezvjerci. Kada bi vjera u njihovom životu bila istinska vrijednost onda bi dijete od malena upućivali Bogu kao što se brinu za naobrazbu djeteta ili njegovo zdravlje. Koja bi to prava majka prepustila djetetu na volju hoće li se dok je hladno toplo obući ili ne? Hoće li pisati zadaću ili ne? Hoće li se zdravo hraniti ili ne? Pa kad se brinemo za tijelo svoga djeteta zar ćemo mu nezrelome prepustiti brigu za njegov duhovni život?
Krštenjem se kršteniku otvaraju vrata milosnog života s Bogom. Milosni dar po kojemu postajemo djeca Božja; kraljevsko svećenstvo, narod stečen otkupiteljskom žrtvom Kristovom. Dokle god smo svijesni sinovstva Božjega koje nam je Krist priskrbio ne trebamo se plašiti da će sin tame imati bilo kakvu vlast nad nama. Stoga neka suvremena zastranjenja i u samoj Crkvi, koja pretjerano naglašavaju moć đavla nad krštenima ne samo da nisu utemeljena u pravoj kršćanskoj vjeri nego umanjuju vrijednost tog spasonosnog sakramenta. Jednako je tako u suprotnosti s naukom Crkve nekakvo liječenje obiteljskog stabla jer se time opovrgava milosni učinak sakramenta krštenja po kojemu krštenih stvarno postaje novo stvorenje, dijete Božje, baštinik Kraljevstva nebeskog i u koliko razvija taj krsni nukleus pribrojen je svetima i otkupljenima krvlju Kristovom.
O divnog li otajstva spasenja koje si pripravio onima koji su povjerovali i krenuli za tobom Gospodine. Ivan Krstitelj govori u današnjem evanđelju: Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom svetim. Spali Gospodine vatrom Duha svoga naša zla nagnuća da ti čistim srcem služimo. Amen.


Molitva vjernika:

Obratimo se molitvom nebeskom Ocu koji nas je po sakramentu krštenja prihvatio kao svoju ljubljenu djecu:

1. Za Crkvu, zajednicu krštenika: da ostane vjerna svome Učiteljui tvoje spasenje donese po cijelome svijetu. - Molimo te.
2. Za sve one odrasle osobe koje se pripremaju primiti sakramenat krštenja: da dožive istinsko i temeljito obraćenje. – Molimo te.
3. Za mnoge kršćane koji trpe zbog tvoga Imena : da ih ohrabriš svojim Duhom i obdariš ljubavlju prema sv ojim neprijateljima. – Molimo te.
4. Za krštenike koji su zaboravili na milosni dar krštenja i ostavili te: da ih vratiš na pravi put spasenja. – Molimo te.
5. Za našu zajednicu da slabe u vjeri okrijepiš i pokreneš iz osrednjosti i mlakosti. – Molimo te.
6. Za sve one koji nepravedno napadaju Crkvu: da uvide kako su na krivom putu. – Molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre: da se po tvome milosrđu pridruže mnoštvu onih koji te u nebu slave bez prestanka. – Molimo te.



Gospodine divno si otajstvo spasenja pripravio onima koji su povjerovali i krenuli putem spasenja. Ivan Krstitelj govori u današnjem evanđelju: Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. Spali Gospodine vatrom svoga Duha naša zla nagnuća, da ti čistom srcem služimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

- 09:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.01.2009.

BOGOJAVLJENJE - SVETA TRI KRALJA



Blagdan Bogojavljenja već postojećem božićnom sjaju nadodaje posebno čudesno svjetlo Božje objave (epifanije) koja prelazi prag kuće i naroda odabranog i svoja božanska vrata otvara poganima – bogotražiteljima.
Mudraci, kako ih mi zovemo, a u originalu magoi = magi. Ne bi se trebalo stidjeti tog izraza i zazirati od njega. Njime je obuhvaćena znanost starog svijeta: Zvjezdoznanstvo, vidovitost, udubljivanje u onostrano…. Kršćanska tradicija je od njih napravila kraljeve i to trojicu zbog tri dara; tamjan, zlato i smirna. Osim što su eminentni predstavnici poganskog svijeta oni su likovi Bogotražitelja u svoj svojoj duhovnoj raskoši. Slijede sjajnu zvijezdu koja ih vodi Spasitelju. To zvjezdano ''navođenje'' slika je iskrenog vjernika Bogotražitelja, koji od svih ponuda ovog svijeta hrabro izabire put prema Bogu i dok on misli da Boga traži – Bog ga vodi k sebi.
Herodi uvijek imaju neke svoje računice koje su toliko sebične da zbog njih mnogi nevini i mali ljudi stradavaju. Zbog svoje sebičnosti ne mogu vidjeti svjetlo Božje, kao ni oni koji nemaju hrabrosti krenuti putem vjere.
Mudraci su se poklonili pred Spasiteljem. Naša riječ pokloniti to izriče do srži. Ne samo pokleknuti ili sagnuti glavu nego pokloniti se = dati se, darovati se.
Kako božićni blagdani pomalo odmiču zanimljivo bi bilo obnoviti simboliku koja prati taj lijepi i dragi nam blagdan. Mnogi božićni običaji kao što je bor, pa badnjak, zatim izbor datuma kad se slavi Božić imaju svoju predkršćansku genezu, a zbog svoje bogate simbolike ''pokršteni'' su i danas su dio božićnog otajstva. Tu je staja u kojoj se rodio Isus. Prema Carlu Gustavu Jungu, kojemu je to važan simbol, mi smo ta staja u kojoj se Bog rađa. Mi nismo palača niti ulaštena soba nego staja koja ima i prljavštine (grijeha) ali i raznih domaćih životinja (nagona) koji su nam dragi i koje nastojimo pripitomiti.
Istočne Crkve smještaju prizor Isusovog rođenja uvijek u špilju. Špilja s jedne strane simbolizira krilo Djevice Marije, a s druge strane duhovnu ''zaštićenost'' onoga koji svoj život temelje u Kristu. U pjesmi Romana Slatkopojca (490 – 560) ovako se opisuje ova tajna: Djevica danas rađa Prebitnoga, a zemlja nudi špilju Nepristupačnomu. Zanimljivo kako Grgur Nazijanski (+394) tumači likove vola i magarca: Vol predstavlja Židove koji su vezani uz Zakon kao vol uz jaram. Magarac je simbol pogana, jer on nosi teret idolopoklonstva. Između vola i magarca je božansko Dijete koje oslobađa i Židove i pogane njihova jarma i njihova tereta. Tu su i anđeli kojima je povjerena nebeska liturgija jer svojom pjesmom slave Boga. U noći kad se rodio Spasitelj nebeska liturgija spustila se na zemlju i tako uzveličala jedinstveni događaj spasenja.
Sunce: Dok Istočna Crkva slavi Božić već u 3. stoljeću, Rimska je Crkva tek u 4. stoljeću počela slaviti blagdan Božića i to 25. prosinca kad se u Rimu slavio rođendan ''Soli invicti = nepobjediva boga Sunca''. Tako Crkva postavlja Krista koji je ''sunce pravde'' nasuprot poganskom božanstvu.
Zvijezda: U starini se Saturn smatrao zvijezdom Izraela, kao subotnja zvijezda, dok je jupiter bio kraljevska zvijezda. U sedmoj godini prije Krista ( vrijeme pravog Kristovog rođenja) dogodila se konjunkcija ovih dviju zvijezda što se u Rimu tumačilo kao slika cara mira Augusta. U Kumranu se dolazak Mesije uspoređivao a izlaskom zvijezde: Njegova će zvijezda zasjati na nebu, ravna kralju. A proroštvo Bileamovo govori: Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže (Br 24,17). Crkveni oci su gledali Isusa zajedno s jednom drugom zvijezdom, sa zvijezdom Danicom. Angelus Silesius je to prekrasno izrekao: Zvijezdo Danice mračne noći koja svijet ispunjuješ radošću, Isuse moj zasjaj u škrinji moga srca.
Stoga neka naša molitva pri kraju ovih božićnih blagdana bude:
Isuse zvijezdo naša Danice, obasjaj naše životne puteve svjetlom svoje milosti. Da ne lutamo, da ne klonemo nego stignemo u vječni sjaj tvoje slave, kojemu su naše božićne slike i simboli tek blijedi odsjaj prave rajske stvarnosti. Amen.


Molitva vjernika

Dok Crkva slavi poklon mudraca Novorođenomu, mi se klanjamo Gospodinu u Presvetom oltarskom sakramentu. Premda nevidljiv on je među nama – izrecimo mu svoje molitve i prošnje.

1. Gospodine, svjetlošću kojom si obasjao narode koji su ''u tmini hodili'' obasjaj i Crkvu svoju da bude prepoznatljiva u ovome svijetu kao posrednica tvoga nebeskog svjetla milosti, - Molimo te.
2. Da oni koji istražuju tajne svijeta i čovjeka iskrena srca priznaju Boga stvoriteljem i Gospodarem svega vidljivoga i nevidljivoga, - Molimo te.
3. Mudraci su ti donijeli kraljevske darove; zlato, tamjan i smirnu, primi i naše skromne darove odanosti, - Molimo te.
4. Mudraci su ti se poklonili i prinjeli darove i mi ti se poklanjamo, primi nas takve kakvi jesmo, - Molimo te.
5. Nebeskom zvijezdom vodio si k sebi mudrace koji su te tražili, budi nam ti Gospodine sjajna zvijezda vodilja koja će nas dovesti onamo kamo teži svaka duša pravednika, - Molimo te.
6. Gospodine, hrani nas Kruhom anđeoskim da se očistimo i preobrazimo u miljenike tvoje, - Molimo te.
7. Našu pokojnu braću i sestre, koji su vjerovali u tebe, uvedi u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te.

Gospodine, ti si živio s nama i bio nam u svemu jednak, osim u grijehu. Obdari nas svojim Duhom da idemo putem koji si nam pokazao te jednom prispijemo k slavi nebeskoj gdje živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.





- 13:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.01.2009.

DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU



1. čitanje: Sir 24, 1-2. 8-12
Psalam: 147 12-13. 14-15. 19-20
2. čitanje: Ef 1, 3-6. 15-18
Evanđelje: Iv 1, 1-18


Nekako smo u sredini božićevanja. Pred nama je još starodrevni blagdan Bogojavljenje i blagdan Krštenja Gospodinova; stoga bismo si mogli postaviti pitanje: Što meni kao vjerniku znače ovi blagdani? To pitanje je naglašeno samom biblijskom porukom koju smo upravo slušali. U njoj je sažeto cjelokupno otajstvo Božića koje je sadržano u največoj otkupiteljskoj tajni Kristova utjelovljenja, a to je naše pobožanstvenjenje.
Tajnu Kristova otkupljenja skloni smo tumačiti previše jednostrano. On, Isus, Sin Božji došao je na svijet da nas svojom žrtvom pomiri s Ocem i da nas otkupi iz ropstva grijeha; ali sve se to ipak previše shvaća kolektivno i u nekoj prenaglašenoj horizontali. Kao da je Krist jedina vertikala koja se spušta u horizontalu – Crkvu. Tako je i spasenje prenaglašeno kolektivni čin u kojemu pojedinačna odgovornost igra malu ili nikakvu ulogu, pa je naglašeno opredjeljenje a ne posvećenje.
Zdrav katolički nauk vidi u Kristovom utjelovljenju poziv na pobožanstvenjenje. 'Djeca se Božja zovemo i jesmo', a da bismo to doista bili potrebna nam je vertikala ili pobožnost, koja se ostvaruje kad živimo po Božju, onako kako On hoće.
To krhko Otajstvo u 'podrtoj štalici' (kako pjeva naša božićna pjesma) ili u krhkom kruhu sv. Euharistije dana nam je da joj se približimo i da u noj upoznamo mudrost Božju.
Današnje prvo čitanje iz tzv. mudrosne literature Staroga zavjeta shvaća mudrost Božju ne samo kao Božji atribut, nego kao neki zasebni entitet u kojemu su sv. pisci Novoga zavjeta prepoznali Krista Mudrost Božju (Hagia Sofia).
Ta se Mudrost Božja utjelovila kao Božja Riječ, što nam svečano objavljuje u svojem poznatom proslovu Ivan apostol ili kako ga još zovu teolog ili bogoslovac.
Bog nije 'Osamljenik' svemira, nego Ljubav koja se daje spoznati po razumnim bićima i kadra je proizvesti vrhunce radosti kod onih koji za njom teže.
On ne ostaje u sebi nego se daruje kao to lijepo izriče II Vat. Koncil u svojem dokumentu ( DV2): ''U svojoj dobroti i mudrosti odlučio je Bog da objavi sebe i da saopći otajstvo svoje volje po kojemu ljudi po Kristu, Riječi koja tijelo postade, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu i postaju zajedničari božanske naravi. I tako tom objavom nevidljivi Bog u bujici svoje ljubavi zapodijeva razgovor s ljudima kao prijateljima i s njima druguje da ih pozove u zajedništvo sa sobom i da ih u nj' prigrli.''
Mudrost se Božja utjelovila i u našem narodu prije trinaest stoljeća, kako to rado s ponosom ističemo. Ponašamo li se mi kao oni koji su tu Mudrost upoznali i prihvatili ili je i moje božićevanje ostalo uglavnom na stereotipnim običajima kojima se razbija monotonija ovog pomalo depresivnog godišnjeg doba?

Molitva vjernika

Izrecimo svoje molitve i prošnje Bogu Ocu da nam u svojoj dobroti podari mudro srce kako bismo ga bolje upoznali i postali njegova svojina.

1. Za svetu Crkvu katoličku; da procvjeta darovima utjelovljene Mudrosti Božje – Molimo te.
2. Za papu, biskupe, svećenike i sav narod Božji; da se u nama očituje Mudrost Božja. – Molimo te.
3. Za kršćanske obitelji; da ''udome'' Boga utjelovljenoga, na svoju sreću i blagoslov. – Molimo te.
4. Za našu župsku zajednicu; da spremno traži Božju blizinu. – Molimo te.
5. Za one koji su u nevoljama; da im Novorođeni bude pomoć i utjeha. – Molimo te.
6. Za one koje muče duševne i tjelesne boli; da ih Riječ Božja ojača. – Molimo te.
7. Za pokojne: da uđu u Kraljevstvo nebesko. – Molimo te.

Ponizno molimo Gospodine, neka svaka naša molitva i prošnja bude uslišana po Sinu tvome Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.



- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.01.2009.

NOVA GODINA


BLAGDAN SVETE BOGORODICE MARIJE
OSMINA ROĐENJA GOSPODNJEG
NOVA GODINA

Današnji blagdan obilježen je početkom nove godine pa se tako i zove premda sama Nova godina nije neki crkveni blagdan, a samo masovnije slavljenje poklapa se s vremenom izuma tiska i tiskanjem kalendara.
Crkva kao dobra majka pridružuje se radosti slavlja Nove godine i svojim blagoslovom blagoslivlje nadolazeću godinu. Za taj blagoslov nudi nam dva prekrasna biblijska obrasca. Prvi je iz Knjige brojeva (današnje prvo čitanje):
«Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!»
Tim su obrascem nekada hramski svećenici blagoslivljali hodočasnike dok su ulazili u Hram jeruzalemski. Vrhunska želja ovoga blagoslova jest Mir – Šalom kao sveobuhvatni Božji dar, što se u grčkom biblijskom jeziku izražava kao radost, u latinskom zdravlje, a u hrvatskom sreča.
Drugi obrazac jest zapravo odgovor na prvi a njega su pjevali sami hodočasnici kao što danas hodočasnici pri ulasku u marijanska svetišta pjevaju marijanske pjesme. To je današnji psalam:
«Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!»
Liturgijski je danas u žiži naše vjerničke pozornosti lik Bogorodice, Majke Isusove i nebeske Majke naše. Današnje evanđelje za nju kaže da je ''pohranjivala sve ove događaje i prebirala ih u svome srcu''. Poslanica pak svetoga Pavla apostola Galačanima uvodi nas u cjelokupno otajstvo Božića koje je i otajstvo našega spasenja. Bog Otac u svijet šalje svoga Sina a po njemu i Duha Svetoga, a sve se to dogodilo po Ženi – Mariji. Po tom otajstvu spasenja Bog nas inicijalno podiže na razinu svojih sinova i kćeri. Sva snaga toga dara jest biti kršćanin koji ima pravo Boga zvati Abba što u aramejskom ima prizvuk tepanja – Tatice. U cijeloj Bibliji samo se Isus služio tom riječi.
Papa Pavao VI. Predložio je današnji dan kao Dan mira. Otajstvo Mira izvire iz današnji liturgijskih čitanja. Uz zdravlje redovito je na drugom mjestu u božićnim i novogodišnjim čestitkama.
Noćas će se slaviti po cijelome svijetu. Danima ljudi, pogotovo mladi, upućuju jedni drugima isto pitanje; gdje ćeš slaviti doček Nove godine. Truditi će se da to bude u ugodnom i intimnom okruženju. Mnogima ipak neće ova noć proći bez bola i to ne samo onima koji su teško bolesni ili žive na rubu bijede. Mnogoj će djevojci potajno kanuti suza kad vidi svoga bivšeg mladića kako pleše ili grli drugu djevojku i obratno. Mnogi će stariji, dok budu promatrali mladost kako se veseli, utonuti u tugu zalivenu pićem. Ovo je kritična noć kada ima u prosjeku puno više samoubojstava među onima koji su osamljeni i napušteni. Ali ima i onih koji će u svojoj redovničkoj ili jednostavno vjerničkoj samotnoj izbi grliti cijeli svijet jednom posebnom ljubavlju koju ''ovaj svijet'' niti poznaje niti može dati. Ona je dar malenog Djeteta rođenog u štali, povijenog i položenog na slamu. Jer njemu dadoše ime Isus – Ješua što u hebrejskom znači Jahve – spašava ili jednom riječju Spasitelj.


Molitva vjernika

Bogu Ocu koji nam je rođenjem svoga Sina darovao spasiteljsku ljubav, uputimo svoje molitve:

1. Crkvu svoju, Gospodine, učini spasiteljicom svijeta, da bude svjetlo u tami. - Molimo te.
2. Papu našega Benedikta, biskupe i svećenike obdari radošću dok naviještaju utjelovljenog Sina tvoga. - Molimo te.
3. Iskaži svoju blizinu, Bože, svima koji trpe oskudicu kao što si to učinio rođenjem malog Božića. - Molimo te.
4. Ispuni domove svojim mirom i čovjekoljubljem po cijelom svijetu. - Molimo te.
5. Daj svakom djetetu mogućnost da odraste u okruženju toplog doma, nježnosti i prihvaćanja. - Molimo te.
6. Nas i našu zajednicu potakni da se zalažemo za ostvarenje plemenitih međuljudskih odnosa, te da budemo darežljivi prema onima koji oskudijevaju. - Molimo te.
7. Uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih i blaženih. - Molimo te.

Svemogući Bože ti si rođenjem svoga Sina obnovio u nama ono što je grijeh razorio. Vodi nas svojim Duhom da rastemo u svetosti i pomažemo u preobrazbi ovog svijeta na dobro, po Kristu Gospodinu našem.

- 07:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>