Angelusove propovijedi

Naše današnje razmišljanje započinjemo prvim čitanjem iz Knjige proroka Jeremije, a tema je Božji poziv.
Svaki Božji poziv traži i čovjekov odaziv. Danas smo svjedoci Božjeg poziva velikom pozivniku, proroku Jeremiji. On, Jeremija, sam svjedoči o svom kristalno jasnom pozivu u kojemu nema mjesta za izmotavanje tipa proroka Jone. Bog Jeremiji jasno daje do znanja da je on odabran prije začeća: ''Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima ja te postavih.'' (Jr 1,4)
Veličina proročkog poziva računa i s veličinom žrtve. Proročki poziv, zbog čudesne snage koju su proroci od Boga zadobivali, nipošto nije nešto atraktivno ili poželjno u smislu popularnosti kojoj bi se divila masa. Proročki poziv bio je ponajprije poziv na žrtvu zbog općeg dobra. Prorok se treba suprotstaviti općem uvriježenom mišljenju – globalnom svjetonazoru, koji je svojim drestruktivnim ponašanjem i kršenjem Božjih zakona gurao čovječanstvo u propast, a ispravnost proročke intervencije spoznata je tek po nestanku opasnosti, kada je prorok već platio svoj danak.
Da bi se prorok mogao suprotstaviti općem mišljenju za to je trebalo puno hrabrosti i bezuvjetna Božja pomoć. Stoga Bog već unaprijed od njega traži hrabrost: ''Ne dršći pred njima, da ne bi morao učiniti te (doista) uzdršćeš pred njima.''(Jr 1,17)
Drugim riječima, sama pomisao na strah vodi u propast njegovo poslanje. Izači pred svijet koji ne poznaje Boga, nego je vođen svojim strastima, svojim ugodama i svojim prohtjevima isto je kao kad bi izišao pred opasnu zvijer. Doduše, dok joj se umiljavaš i dok joj laskaš, još ima neke nade da te ne će napasti, ali ako joj se suprotstaviš, trebaš računati na žestoki napad.
Treba li posebno naglašavati kako bi to izgledalo suprotstaviti se današnjem svijetu? Što je to današnji svijet? Pod time se misli na opće mišljenje, koje u pozadini oblikuju oni koji u rukama imaju moć i novac, a u javnost odašilju mediji čije su informacije doslovce dostupne gotovo svake minute na svakom dijeliću ove planete. Tako da se s pravom govori o ''globalnom selu'', svijetu kao jednom gradu gdje je sve što je ljudima važno dostupno i gdje se stvara ljestvica vrijednota, ne prema vječnim Božjim zakonima, nego prema zakonitostima koje diktira ljudska požuda, pohlepa i drskost. Kao što čitamo u današnjem Evanđelju kako su Isusa njegovi mještani izbacili iz grada želeći ga strovaliti niz liticu jer im se nije svidio njegov govor, tako i danas mještani ''globalnog sela'' žele Boga izbaciti iz javnog života i strovaliti ga niz liticu u ropotarnicu povijesti. Zbog toga nema Božjeg imena u europskom ustavu. Mnogi ministri svjetskih vlada pri polaganju prisege izbjegavaju riječ; 'tako mi pomogao Bog'. A zašto? Jer se Bog, kakvoga propovijeda Crkva previše upliće u njihovu savjest po kojoj je eutanazija ok. Anarhija na području bio etike isto tako. Zatim, dvostruka mjerila u pitanju socijalne i svake druge pravednosti. Zato svim sredstvima treba istisnuti vjeronauk iz škola, a uvesti etiku, a koja to u svom izvornom smislu i nije, nego je prilagođena bolesnim prohtjevima suvremenog čovjeka.
Ne čudi, stoga, kad se umjesto zahtjevnog Boga i njegovog spasiteljskog plana promovira neka vjera u boga ili božanstva Novoga doba, koji su izgubili svaki reski okus istine bez životnog putokaza već u sebi imaju sladunjav okus vremena koje ih je stvorilo. Onog vremena koje se ulovilo u mrežu vlastitog samozadovoljstva, odbacujući pruženu ruku Boga živoga, oslanajući se na vlastitu nemoć.
Kršćanin je pozvan biti takvom i u takvom vremenu prorok. Pozvan je govoriti istinu bez straha, bez drhtanja. Ako je gorostas Golijat mladiću Davidu izgledao zastrašujuće. Ako je Jona bježao pred suoćenjem s Ninivljanima, što tek čeka današnjeg proroka koji izlazi pred ovaj globalni svijet, koji kad mu se dirne u njegove kumire, odmah pokreče svoju ubojitu mašineriju u protunapad. ''Što to hoće Crkva, što bi to htio papa…?'' Što su učinili Isusovi suvremenici kad im se nije svidio njegov govor? Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brijega na kojem je bio sagrađen njihov grad u nakani da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Boga se ne može istjerati iz ovoga svijeta jer taj svijet pripada Bogu. Proroka se ne može ušutkati, jer ako ga se i ubije ustati će novi, još glasniji proroci – to je povijesno iskustvo. Jednako tako Božji poziv traži odaziv. Ne odazvati se Božjem pozivu za vjernika znači duhovnu smrt.
Nedopustivo je mimoići današnje drugo čitanje iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinčanima iz koje se danas čita ''himna ljubavi''. S jedne strane zbog njezine zastrašujuće zahtjevnosti. Ne radi se o nekoj lepršavoj ljubavi jeftinih pjesmuljaka, nego o zahtjevnoj ljubavi koja traži čitavog čovjeka. Njegovo cijelo biće, bez zadržaja ičega za sebe. S druge strane treba uvijek ponovno naglašavati kako to nije neko lepršavo štivo ili prigodničarska limunadica koja dobro dođe kao čitanje kod vjenčanja ili nekih drugih slavljeničkih prilika na način da se od kršćanske zahtjevne ljubavi napravi ''mjed što ječi i cimbal što zveči.'' Amen.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, s pouzdanjem u Božje milosrđe i dobrotu, uputimo mu svoje molitve i prošnje.

1. Da Crkva, koju si ustanovio, nošena snagom Duha Svetoga, sluša tvoju riječ i u životu ju vrši, - Molimo te.
2. Da oni koje si pozvao u svoju službu budu hrabri navjestitelji i djelitelji otajstva spasenja, - Molimo te.
3. Da kršćani cijeloga svijeta budu jedinstveni u promicanju istine koju im je objavio Učitelj i Gospodin, - Molimo te.
4. Da naša zajednica bude primjer u ljubavi prema bližnjima, - Molimo te.
5. Da bolesnima i onima koji su u nevolji ublažiš njihove patnje preko braće ljudi koji su kraj njih, - Molimo te.
6. Naše mlade potiči na dobra djela i ispravan životni put, - Molimo te.
7. Da naše pokojne uvrstiš u zajedništvo svetih, - Molimo te.

Svemogući Bože, molimo te, daj nam snage oduprijeti se napastima zloga, da bismo ti služili u radosti i odlučnosti suočiti se s preprekama koje postavlja ovaj svijet, kako bi jasno vidjeli tvoj spasiteljski plan koji imaš sa svakim od nas. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U misnom slavlju postoje dva stola: Euharistijski stol i stol Božje riječi.
Euharistijski stol ili sveta Pričest u svijesti vjernika zauzima važno mjesto bilo da smo samo poklonici ili što je dakako najispravnije pričesnici. Manje je, na žalost, prisutna svijest o stolu Božje riječi kao izvoru spasenja. Stol Božje riječi – to je sveto Pismo. Objava Božja dana ljudima za spasenje.
U današnjem prvom čitanju iz Knjige Nehemijine opisuje se radost Božjeg naroda, koji nakon što se konačno vratio i Babilonskog ropstva, sada ponovno sluša Božju riječ koju im je čitao svećenik Ezra od jutra do podneva. Sav je narod plakao od radosti i uzbuđenja što je ponovno imao priliku čuti knjigu Zakona kako su oni zvali sv. Pismo.
U evanđelju, nakon što smo prošle nedjelje čitali o Isusovom prvom čudu u Kani Galilejskoj, danas čitamo o Isusovom prvom nastupu ili prvoj propovjedi koju je održao u svom Nazaretu, gdje je bio othranjen. Odlučio se za Knjigu proroka Izaije: ''Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovijesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.'' (Lk 1, 18 – 19). Kad je vratio knjigu poslužitelju u sinagogi, prisutnima, čije su oči bile uprte unj' progovorio je: ''Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.'' Ispunilo se ono što su proroci naviještali o Mesiji. Slijedom Isusovog razmišljanja trebamo si i mi postaviti pitanje: Što to konkretno danas znači za nas? Vrlo jednostavno; provoditi u život ono što se ispunilo u Isusu. Učiniti da se to ispunja i danas. Po tome ćemo biti njegovi svjedoci. Konačno, po tome će nas svijet prepoznati da pripadamo Kristu i na koncu će nas i on, Krist naš Gospodin prepoznati kada ga budemo gledali licem u lice.
Današnja nedjelja nalazi se u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Danas cijela Crkva, a i ostale Crkve i crkvene zajednice mole u duhu Isusove Velikosvećeničke molitve –'' da svi budu jedno''. Molimo da razjedinjena Crkva zbog grijeha ljudi, snagom Duha Svetoga i našim slabim naporima ponovno bude jedna u Duhu Svetomu. Da zajednički molimo svima nama istog Oca i Svoritelja svega vidljivog i nevidljivog. Da zajednički slavimo Isusa Krista Sina njegova i našeg Otkupitelja. Te da se zajedno radujemo u Duhu Svetome Tješitelju žalosnih i da se zajedno nađemo u vječnoj domovini. Amen.



Molitva vjernika


Bože milosti, Stvoritelju naš, Bože milosrđa, koji znaš što nam je potrebno prije nego te i zatražimo, hvalimo te zbog tvojih stvorenja i zbog spasenja prema nama.

1. Izliječi nas, izliječi naše Crkve od njihove gluhoće, da bismo zajedno mogli jasnije čuti zvuk tvoga glasa u šutnji siromaha i patnika. – Molimo te.

2. Molimo za tvoju, još uvijek podijeljenu Crkvu, raširenu po čitavome svijetu i zaduženu za naviještanje Krista , svjetlosti naroda. – Molimo te.

3. Udahni u nas želju da radimo na kršćanskom jedinstvu i daj da ništa ne nadvlada našu potragu za onim jedinstvom za koje je Isus molio. – Molimo te.

4. Bože Stvoritelju, u svojoj si nas ljubavi stvorio za sebe, i naša srca ne će imati mira dok ne nađu svoj počinak u tebi. – Molimo te.

5. Bože Pastiru naš, pozvao si nas iz sjene u tvoje divno svjetlo. Učini da sjajimo kao djeca svjetlosti. – Molimo te.

6. Isuse prijatelju siromaha i stranaca, daj da oni koji se osjećaju kao stranci nađu utjehu i znakove tvoje prisutnosti u našim vjerskim zajednicama. – Molimo te.

7. Duše Sveti, koji nas vodiš jedinstvu, daj vođama naših vjerskih zajednica nepokolebljivu revnost u njihovim naporima za postizanje jedinstva. – Molim o te.

8. Naše pokojne pridruži zajednici Crkve proslavljene. – Molimo te.

Milosrdni Bože ljubavi, koji vidiš sve stvari, i čija dobrota nadilazi svaku mjeru; koji si prekidajući šutnju, prišao nama prije nego li smo mi prišli k tebi. Uzdižemo svoje molitve tebi. Budi sa čitavim čovječanstvom. Pogledaj dobrostivo na naše Crkve koje ti pozivaš na zajedništvo, da danomice odražavaju milosrdnu i dobrostivu ljubav tvojega Sina Isusa Krista, u vijeke vjekova. Amen.

Završili su božićni blagdani za vrijeme kojih smo promatrali otajstvo Isusovog utjelovljenja. Sada se nalazimo u vremenu kroz godinu, kada promatramo Isusa kao učitelja. Treba samo otvoriti svoje srce riječima Objave i slušati što nam to Duh poručuje.
Današnja čitanja tako su posložena da ih možemo gledati kao jednu cjelovitu poruku, a ta bi bila 'ljubav Krista i Crkve', - ljubav zaručnika i zaručnice.
Isusovo javno djelovanje ne započinje slučajno zgodom iz Kane Galilejske gdije se Isus našao na jednoj svadbi i učinio svoje prvo čudo. Kada se radi o Ivanovom evanđelju, iz kojega danas čitamo, onda treba biti posebno pozoran jer on uvijek sugerira njemu svojstvenu dvoznačnost. Nešto obično, vidljivo, svakidašnje naznačuje nešto dublje, uzvišenije i prije svega u suglasju s njegovom, Ivanovom, teologijom. Danas imamo zaručnike i Zaručnike. Imamo svadbu zaručnika koji su Isusa pozvali kao gosta na svoju svadbu da bi se naznačile zaruke Krista i njegove zaručnice Crkve. Tu nam poruku podcrtava i prvo čitanje iz proroka Izaije – proroka nade. On govori o Sionu, srcu Izraela na tako topao i pjesnički način. ''U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.'' (Iz 62, 3). O kome to govori Izaija? Govori o Izraelu (u židovskom jeziku ženskog roda), kao izabranici Gospodnjoj. Ljubav prema svom narodu uspoređuje Gospodin s zaručničkom ljubavlju: ''Jer kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti: i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.'' (Iz 62, 5)
U Novom zavjetu Božji narod više nije samo Izrael, to je Crkva sazdana od mnoštva naroda i plemena koji u Isusu Sinu Božjemu slave ime Gospodnje. Crkva je zaručnica Kristova. Plod ljubavi Krista i Crkve jesu sakramenti, darovi milosti koji se napose očituju u sakramentu euharistije. Na svadbenoj gozbi blaguje se kruh koji je život u naravnom smislu, kao i u nadnaravnom kada se radi o euharistiji. Čaša ili kalež i njeno ispijanje simbolizira naš životni kalež. U euharistijskom smislu to je kalež spasenja. A onda, u drugom čitanju ili poslanici sv. Pavla Korinćanima riječ je o različitim darovima Duha Svetoga. Te darove možemo promatrati kao Očev miraz koji on daruje Crkvi zaručnici Kristovoj. Tako smo dobili jednu cjelinu. A što se tih darova tiče, oni su dani nama za rast u Duhu, napredovanje u vjeri, a prije svega u ljubavi, međusobnoj i ljubavi prema Bogu u znak zahvalnosti.
Jednako tako, danas nam ne bi trebala promači uloga Marije koja se spominje u evanđelju. Mariju, koju smo navikli doživljavati u ozračju Kristova evanđelja kao skromnu, samozatajnu i šutljivu, Ivan nam danas predstavlja kao ključnu osobu koja ne samo da zamjećuje kako nešto nije u redu jer je ponestalo vina, nego kao onu koja naređuje: ''Što god vam rekne učinite…'' Tu Mariju vidimo kao posrednicu, onu, koju će Crkva prepoznati kao posrednicu milosti. Uostalom Ivan je Mariju vrlo dobro poznavao, jer ju je po Isusovoj smrti uzeo k sebi i dohranio, kako nas izvješćuje evanđelje.
Uskoro započinje Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Tada molimo da se pomiri ono što je ohološću i grijehom odgovornih u Crkvi podijeljeno. Da se izgrade porušeni mostovi među crkvama, kako bi se jednoglasno slavio Krist naš Gospodin. Amen.



Molitva vjernika

Nebeskom Ocu, darovatelju vječnog života po svome Sinu, uputimo svoje molitve.

1. Za svetu Crkvu zaručnicu Kristovu, da uvijek bude vijerna svome zaručniku i da mu služi u radosti i ljubavi, - Molimo te.
2. Za sve članove Crkve, da s posebnom pobožnošću i poštovanjem pristupaju skramentima spasenja koji su dar Krista Zaručnika nama, djeci crkve za naše spasenje, - Molimo te.
3. Za pastire Crkve, za papu, biskupe, svećenike da odvažno i s puno ljubavi naviještaju novi život preporođenja po Duhu Svetom u Crkvi,- Molimo te.
4. Za sve kojima je povjerena briga za opće dobro da svoj posao obavljaju kao oni koji služe a ne vladaju, - Molimo te.
5. Za bračne drugove, da svoj zajednički život izgrađuju po primjeru Kristove ljubavi prema Crkvi, - Molimo te.
6. Za one koji se opiru tvome daru vjere, da ih ne prestaneš poticati svojim Duhom kako bi te upoznali i uzljubili, - Molimo te.
7. Za naše pokojne da ih pridružiš u nebeskoj proslavljenoj Crkvi svojim svetima, - Molimo te.

Gospodine Bože, potpomaži nas svojim Duhom da stalno napredujemo u poslušnosti tvojoj volji i predanju tebi, po Kristu Gospodinu našem.

U ono vrijeme: Narod bijaše u išćekivanju, i svi se u srcu pitahu o Ivanu, nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima izjavi: ''Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači do mene. Ja nisam dostijan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.'' (Lk 3, 15 – 21.)

Blagdanom Isusova krštenja završava božićno vrijeme u crkvenoj godini. Odmah na početku treba reči da Ivan nije bio krstitelj sakramentalnog krštenja.
Za krštenje Novi zavjet rabi riječ zaroniti grčki baptizein, jer se krstilo uranjanjem. Sveta braća Čiril i Metod prevodeći baptizein na slavenski jezik stvaraju novu riječ krstiti - kristiti; učiniti nekoga Kristom. Prema tome Ivan nije krstio – činio nekoga Kristom, nego je uranjao i nije bio krstitelj nego Preteča Isusov. Tako je krštenje riječ koja se može koristiti jedino za sakramenat kojega je Ivan tek navijestio. Pavao apostol će to izreči na jedan otajstven način: Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist ( Gal. 2,20). Po obrednom zaranjanju u vodu novokrštenik iz vode ustaje kao Krist iz groba – kao'' novo stvorenje'' (Gal. 6.15).
Žalosno je što je kod većine kršćana krštenje shvaćeno kao dovršen čin. Treba krstiti dijete da ne bi imali nekrsta u kući. U tome ima puno praznovjerja i neznanja. Krštenje je inicijacijski čin. Obred krštenja je tek klica iz koje treba rasti i razvijati se kršćanin. Djeca se krste jer su tu roditelji koji žive svoj krsni savez s Bogom i upućivati će svoje dijete putem Kristovim – putem spasenja. Ja ću prepustiti svome djetetu da ono samo bira kad odraste hoće li se krstiti ili ne; tako razmišljaju suvremeni bezvjerci. Kada bi vjera u njihovom životu bila istinska vrijednost onda bi dijete od malena upućivali Bogu kao što se brinu za naobrazbu djeteta ili njegovo zdravlje. Koja bi to prava majka prepustila djetetu na volju hoće li se dok je hladno toplo obući ili ne? Hoće li pisati zadaću ili ne? Hoće li se zdravo hraniti ili ne? Pa kad se brinemo za tijelo svoga djeteta zar ćemo mu nezrelome prepustiti brigu za njegov duhovni život?
Krštenjem se kršteniku otvaraju vrata milosnog života s Bogom. Milosni dar po kojemu postajemo djeca Božja; kraljevsko svećenstvo, narod stečen otkupiteljskom žrtvom Kristovom. Dokle god smo svijesni sinovstva Božjega koje nam je Krist priskrbio ne trebamo se plašiti da će sin tame imati bilo kakvu vlast nad nama. Stoga neka suvremena zastranjenja i u samoj crkvi, koja pretjerano naglašuju moć đavla nad krštenima ne samo da nisu utemeljena u pravoj kršćanskoj vjeri nego umanjuju vrijednost tog spasonosnog sakramenta. Jednako je tako u suprotnosti s naukom Crkve nekakvo liječenje obiteljskog stabla jer se time opovrgava milosni učinak sakramenta krštenja po kojemu krštenih stvarno postaje novo stvorenje, dijete Božje, baštinik Kraljevstva nebeskog i u koliko razvija taj krsni nukleus pribrojen je svetima i otkupljenima krvlju Kristovom.
O divnog li otajstva spasenja koje si pripravio onima koji su povjerovali i krenuli za tobom Gospodine.
Ivan u današnjem Evanđelju za sebe svedoči: ''Ja vas krstim (uranjam) vodom…..Ali dolazi jači od mene….On će vas krstiti (uroniti) Duhom Svetim i ognjem.''
Drugim riječima: Uranjanje u vodu je inicijacijski čin očišćenja i novog rođenja, a po ognju Kristova Duha ili Duha Svetoga započinje pravi život. Duh Sveti je Duh Kristov koji je punina života kojega će osjetiti oni koji iskreno mole njegovu snagu (energeion). U tom Duhu svaka ljudska osoba će moći ostvariti sve potencijale vlastitog duha koji su mu od Boga dani. Razviti će svoje urođene sposobnosti i neće robovati strahu koji je svojstven onima koji su se dali ukalupiti u neke uskogrudne forme i konvencije, nego će u punoj slobodi i punim plućima udisati ovaj život onakav kako ga je Bog zamislio i za nas predvidio. Nažalost, mnogi kršćani uskogrudnost kao i neke stečene navike smatraju jedino primjerenim da bi netko bio pobožan. Sloboda i originalnost prije je smatrana ekscentričnošću nego li darom Duha Svetoga, pa su i neki sveci u povijesti Crkve gledani poprijeko samo zato što su na svoj način živjeli puninu slobode djece Božje. Onako kako se uglavnom danas propovijeda kršćanstvo, to je prije stvaranje prepreka Duhu Božjemu nego li život po Duhu. Naša misna, krsna i ina slavlja prije su slična karminama nego li istinskom slavlju. Ne što to Božji narod ne bi htio, nego su strukture mrtve ili se doimlju morbidno, sentimentalno, što je u dubokoj suprotnosti sa snagom i poletom Duha Svetoga. Nema istinskog života po Duhu dok se ne stvori Duhovski kovitlac koji će otpuhnuti slamu uskogrudnosti i stečenih navika da bi došlo na vidjelo čisto žito istinskog i nesputanog života u Duhu. Amen.


Molitva vjernika:

Obratimo se molitvom nebeskom Ocu koji nas je po sakramentu krštenja prihvatio kao svoju ljubljenu djecu:

1. Za Crkvu, zajednicu krštenika: da ostane vjerna svome Učitelju i tvoje spasenje donese po cijelome svijetu. - Molimo te.
2. Za sve one odrasle osobe koje se pripremaju primiti sakramenat krštenja: da dožive istinsko i temeljito obraćenje. – Molimo te.
3. Za mnoge kršćane koji trpe zbog tvoga Imena : da ih ohrabriš svojim Duhom i obdariš ljubavlju prema svojim neprijateljima. – Molimo te.
4. Za krštenike koji su zaboravili na milosni dar krštenja i ostavili te: da ih vratiš na pravi put spasenja. – Molimo te.
5. Za našu zajednicu da slabe u vjeri okrijepiš i pokreneš da izađu iz osrednjosti i mlakosti. – Molimo te.
6. Za sve one koji nepravedno napadaju Crkvu: da uvide kako su na krivom putu. – Molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre: da se po tvome milosrđu pridruže mnoštvu onih koji te u nebu bez prestanka slave. – Molimo te.


Gospodine divno si otajstvo spasenja pripravio onima koji su povjerovali i krenuli putem spasenja. Ivan Krstitelj govori u današnjem evanđelju: Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. Spali Gospodine vatrom svoga Duha naša zla nagnuća, da ti čistom srcem služimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Današnji blagdan predstavlja nam petero kraljeva. Svi su oni različiti po svojim ulogama, a isto tako niti jedan od njih nije u onom klasičnom smislu pravi kralj.
Trojica se iznenada pojavljuju sa zvijezdom, koja ih je dovela i opet nestaju. Dolaze kao odsjaj čudesne Božje objave ili epifanije. Ti čudni ljudi zapravo i nisu kraljevi nego mudraci – magoi. Ako poštujemo njihovo vrijeme i domete tog vremena, možemo ih slobodno smatrati znanstvenicima. Oni traže još čudesnijeg Kralja i svojom nazočnošću objavljuju njegovu kozmopolitsku narav. Taj novorođeni Kralj, u jednom trenu povijesti silazi s trona svoga otajstvenog Kraljevstva, odriče se kraljevstva jednog izabranog naroda, da bi postao svojina sviju koji će u njega povjerovati i koji će ga slijediti, a on će svoje voditi u Kraljevstvo istine i mira. Kraljevstvo pravednosti i svetosti. Taj mladi Kralj svome će nas Ocu predstaviti kao svojinu koju je stekao ne zlatnom krunom nego trnovom, koju su mu spleli oni zbog kojih je došao da ih spasi.
Konačno peti kralj je kralj Herod – uznemireni kralj, koji se strašno boji za svoje kraljevstvo, premda nije apsolutni gospodar u tom kraljevstvu jer iznad sebe ima rimskog cara, a sam rimski upravitelj ima veču vlast nego taj uznemireni kralj.
Današnji blagdan, po svemu čudesan, pršti od prekrasnih simbola koji su jedan ljepši od drugoga. Poruka tih simbola ima duboku religioznu poruku i pozadinu. Tu je zvijezda izvor svjetla ali i znak velikog i čudesnog Kralja. Tu su darovi koje su donijeli mudraci: Tamjan, zlato i smirna. Tu je blagoslov vode, kao simbola života koji se izljeva po milosti Kristovoj na sve stvoreno. Jer tom se vodom škrope naši domovi, oruđa, polja i sve što nam služi, kako bi se time dalo do znanja da novorođeni Kralj blagoslovom označuje i štiti svoje kraljevstvo – Crkvu. Konačno tu su i žrtvene životinje koje su predstavnici svih živih bića.
Stoga nema ljepšeg i slikovitijeg blagdana od Bogojavljenja ili Epifanije koji bi na tako zorni način objavljivao svekraljevstvo Sina Božjega, po kojemu smo spašeni, ali ne samo spašeni od kazne, nego i posvećeni. Tako smo; sveti narod, puk izabrani, kraljevsko svećenstvo, sinovi i kćeri svjetla.
I što može vjernik nego obasjan sjajem poruke današnjeg blagdana reči nego: Kako si uzvišen Gospodine u svem sjaju svoje objave koja ne slijedi ni našu ljudsku logiku ni naše vrijednosti, jer si iz štale učinio najveličanstveniji dvor prema kojemu su dvorovi silnika obično blato koje se raspada i u kojemu uznemireni vladari dršću u strahu za svoju moć i vlast, kako nekad tako i danas. Amen.

Molitva vjernika

Kristu Gospodinu, koji se na današnji dan objavio kao Spasitelj svih ljudi, uputimo svoje molitve.
1. Obasjaj sjajem svetosti svoju Crkvu, da poput zvijezde repatice vodi narode Kristu kralju nebeskome, - Molimo te.
2. Udijeli Gospodine ovom svijetu svoj mir, da otpočine od tolikih razdora i ratova, strahova i nesigurnosti, - Molimo te.
3. Ulij znanstvenicima Duha mudrosti da te mogu prepoznati u svemu što nas okružuje, - Molimo te.
4. Potakni ljude današnjeg vremena da te prepoznaju u tvojoj dobroti i ljepoti koju si nam dao, - Molimo te.
5. Speri blagoslovom svoje milosti grijeh i zlo koje nas je uprljalo, da ti čista i iskrena srca služimo, - Molimo te.
6. Naše mlade ispuni zanosom davnih mudraca – Bogotražitelja, da traže tvoju blizinu i ne daj da lutaju u sjeni zla i smrti, - Molimo te.
7. Vječnom svjetlošću zasvijetli našoj pokojnoj braći i sestrama u kraljevstvu nebeskom, - Molimo te.

Molimo Gospodine da tvoje svjetlo spasenja u nama gori neoslabljenim žarom, pa da potpomognuti tvojim poticajima to spasenje donesemo u srca onih u kojima boravi tama i hladnoća, jer su se udaljili od tebe, jedinog izvora svetlosti i mira. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen.

1. čitanje: Sir 24, 1-2. 8-12
Psalam: 147 12-13. 14-15. 19-20
2. čitanje: Ef 1, 3-6. 15-18
Evanđelje: Iv 1, 1-18


Nekako smo u sredini božićevanja. Pred nama je još starodrevni blagdan Bogojavljenje i blagdan Krštenja Gospodinova; stoga bismo mogli postaviti pitanje: Što meni kao vjerniku znače ovi blagdani? To pitanje je naglašeno samom biblijskom porukom koju smo upravo slušali. U njoj je sažeto cjelokupno otajstvo Božića koje je sadržano u največoj otkupiteljskoj tajni Kristova utjelovljenja, a to je naše pobožanstvenjenje.
Tajnu Kristova otkupljenja skloni smo tumačiti previše jednostrano. On, Isus, Sin Božji došao je na svijet da nas svojom žrtvom pomiri s Ocem i da nas otkupi iz ropstva grijeha; ali sve se to ipak previše shvaća kolektivno i u nekoj prenaglašenoj horizontali. Kao da je Krist jedina vertikala koja se spušta u horizontalu – Crkvu. Tako je i spasenje prenaglašeno kolektivni čin u kojemu pojedinačna odgovornost igra malu ili nikakvu ulogu, pa je naglašeno opredjeljenje a ne posvećenje.
Zdrav katolički nauk vidi u Kristovom utjelovljenju poziv na pobožanstvenjenje. 'Djeca se Božja zovemo i jesmo', a da bismo to doista bili potrebna nam je vertikala ili pobožnost, koja se ostvaruje kad živimo po Božju, onako kako On hoće.
To krhko Otajstvo u 'podrtoj štalici' (kako pjeva naša božićna pjesma) ili u krhkom kruhu sv. Euharistije dana nam je da joj se približimo i da u noj upoznamo mudrost Božju.
Današnje prvo čitanje iz tzv. mudrosne literature Staroga zavjeta shvaća mudrost Božju ne samo kao Božji atribut, nego kao neki zasebni entitet u kojemu su sv. pisci Novoga zavjeta prepoznali Krista Mudrost Božju (Hagia Sofia).
Ta se Mudrost Božja utjelovila kao Božja Riječ, što nam svečano objavljuje u svojem poznatom proslovu Ivan apostol ili kako ga još zovu teolog ili bogoslovac.
Bog nije 'Osamljenik' svemira, nego Ljubav koja se daje spoznati po razumnim bićima i kadra je proizvesti vrhunce radosti kod onih koji za njom teže.
On ne ostaje u sebi nego se daruje kao to lijepo izriče II Vat. Koncil u svojem dokumentu ( DV2): ''U svojoj dobroti i mudrosti odlučio je Bog objaviti sebe i saopćiti otajstvo svoje volje po kojoj ljudi po Kristu, Riječi koja tijelo postade, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu i postaju zajedničari božanske naravi. I tako tom objavom nevidljivi Bog u bujici svoje ljubavi zapodijeva razgovor s ljudima kao prijateljima i s njima druguje da ih pozove u zajedništvo sa sobom i da ih u nj' prigrli.''
Mudrost se Božja utjelovila i u našem narodu prije trinaest stoljeća, kako to rado s ponosom ističemo. Ponašamo li se mi kao oni koji su tu Mudrost upoznali i prihvatili ili je i moje božićevanje ostalo uglavnom na stereotipnim običajima kojima se razbija monotonija ovog pomalo depresivnog godišnjeg doba?
Sažetak današnjih liturgijskih čitanja bila bi objava Božje Mudrosti – Sin Božji, zaodjeven u svjetlo. To svijetlo je nama putokaz i cilj.
Putokaz je mudrost koja se sastoji u prihvaćanju i življenju po evanđelju, a cilj je samo Svjetlo – Krist naš Gospodin.

Molitva vjernika

Izrecimo svoje molitve i prošnje Bogu Ocu da nam u svojoj dobroti podari mudro srce kako bismo ga bolje upoznali i postali njegova svojina.

1. Za svetu Crkvu katoličku; da procvjeta darovima utjelovljene Mudrosti Božje – Molimo te.
2. Za papu, biskupe, svećenike i sav narod Božji; da se u nama očituje Mudrost Božja. – Molimo te.
3. Za kršćanske obitelji; da ''udome'' Boga utjelovljenoga, na svoju sreću i blagoslov. – Molimo te.
4. Za našu župsku zajednicu; da spremno traži Božju blizinu. – Molimo te.
5. Za one koji su u nevoljama; da im Novorođeni bude pomoć i utjeha. – Molimo te.
6. Za one koje muče duševne i tjelesne boli; da ih Riječ Božja ojača. – Molimo te.
7. Za pokojne: da uđu u Kraljevstvo nebesko. – Molimo te.

Ponizno molimo Gospodine, neka svaka naša molitva i prošnja bude uslišana po Sinu tvome Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.