Angelusove propovijedi

1. Čitanje: Iz 2,1-5
Psalam 122, 1-2. 3-4a. 8-9
2. Čitanje: Rim 13, 11-14
Evanđelje Mt 24, 37-44


Pred nama su četiri nedjelje adventa ili došašća. Vrijeme ispunjeno tihom radošću iščekivanja blagdana utjelovljenja Sina Božjega koji nam donosi Radosnu vijest da smo po krsnom otajstvu pribrojeni bogosinstvu. Ta adventska 'tiha radost' utkana je u liturgijska čitanja i budi nadu, podiže vjernički optimizam.
Izaijina 'Gora doma Gospodnjeg' za kršćane je Crkva koja putuje prema novom Jeruzalemu, Crkvi proslavljenoj; koja je očišćena krvlju Jaganjčevom.
Stoga nas Pavao poziva da 'odložimo djela tame i da se zaodjenemo oružjem svjetlosti.' To je poziv na borbu protiv zla, za koju nam treba obraćenje.
U tijeku su adventske ispovijedi, prilika da odložimo 'djela tame' i započnemo novi život u svjetlu milosti. Zahvaljujući Božjoj dobroti, uvijek možemo početi iznova.
Svjetlost i tama snažni su simboli koji se koriste za Dobro i Zlo - milost i grijeh. 'Zaodjenuti se svjetlom' u Pavlovoj teologiji znači potpuno pripadati Bogu. Pa ako i pogriješimo ne gubimo s vida izvor svjetla koji je sam Gospodin. Vrijeme u kojem živimo sve više tone u neopoganstvo, tako da je Pavao vrlo suvremen dok poziva na budnost: ''vrijeme je da se oda sna prenemo..'' Danas se puno govori o tzv. duhovnosti koja nema nikakve veze s kršćanstvom. Ta neopoganska ''duhovnost'' Novog doba pokušaj je prodrijeti u svijet božanskog da bi se zadobilo zdravlje, sreća i dugovječnost, neovisno kako živimo. Tu nije riječ o Bogu našem Ocu, koji nam nudi spasenje i sinovstvo u svjetlu njegove milosti. Jednako kao nekad u starom poganstvu i današnje neopoganstvo ne poznaje biblijskog Boga i Oca kojemu je stalo do čovjeka i stoga ga uvodi u milosni život u kojemu nema niti trunke Tame, za razliku tzv. 'novodobne duhovnosti' u kojoj su ti odnosi zamućeni svojevrsnim dualizmom, pa ako se direktno ne govori o Zlu kao počelu s božanskim predznakom, nema jasne predodžbe o vjerničkom životu i odricanju od grijeha.
Takvi utjecaji nagrizaju i pojam crkvenosti kod mnogih kršćana. U isto vrijeme dok žive kao pogani oni trče za raznim objavama i iscjeliteljima tražeći ozdravljenje i utjehu za svoje boljke, više se pouzdajući u kojekakve amajlije koje nosa na rukama ili kamenje koje skupljaju po mjestima takozvanog ukazanja nego u vjerničku praksu koja je utemeljena na euharistiji i cjelokupnom kršćanskom životu, koji, usput rečeno, ne traži samo zdravlje i sreću nego prihvaća žrtvu i trpljenje kao spasonosni lijek protiv zla i utjecaja Tame, kako bismo živjeli u milosnom svjetlu Božje ljubavi i zajedništva. Amen.


Molitva vjernika

Uputimo svoje molitve Kristu Gospodinu kako bismo bili budni i pripravni na njegov dolazak.

1. Okrijepi Crkvu svoju Duhom Svetim da bude svim ljudima znak tvoje blizine. – Molimo te.
2. Za sve koji su kršteni u tvoje Ime; da ne zaborave milost koju si im dao već da budno iščekuju tvoj slavni dolazak. – Molimo te.
3. Za sve koje su snašle razne nevolje ili strahuju pred budućnošću ; ogrij im srca toplinom svoje riječi kako bi u tebi prepoznali Spasitelja i Otkupitelja. – Molimo te.
4. Za nas koji danas započinjemo vrijeme priprave za tvoj dolazak; blagoslovi naše putove k tebi svetim blagoslovom da ti radosna srca služimo. – Molimo te.
5. Za one koji su se ispovijedili; da ostanu vijerni obečanju i obračenju. – Molimo te.
6. Ispuni naša srca tihom adventskom radošći i iščekivanjem tvoga dolaska. – Molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre da ugledaju tvoje lice u vječnosti. – Molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, nadahni nas da ti idemo u susret pravednim životom te zavrijedimo biti dostojni dionici vječnoga života. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Posljednja nedjelja u Crkvenoj godini 34. posvećena je Kristu Kralju svega stvorenoga.
Kakav je to Krist Kralj? Ima li uopće smisla zvati ga kraljem kad na njemu nije bilo ništa kraljevskoga.
Nismo li mi slični maloj djeci koja, kad im se pripovjeda kako su Isusa mučili, a on je bio tako dobar, odgovaraju; 'da sam ja bio tamo ja bi te mučitelje sve kaznio a Isusa oslobodio.' Bismo li mi Isusa uopće prepoznali kao Spasitelja ili bi i za nas bio samo obični buntovnik? Onaj koji ruši pravu vjeru. Koji podilazi masi i predobiva ih za sebe umjesto da im jasno izloži nauk koji uče Zakon i Proroci.
Koji kralj? Čovjek bola i patnje. Pogrđen i popljuvan. Izdan i napušten.
Ali Isus ipak mirno i jasno odgovara Pilatu: «Da, ja sam kralj. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta…..»
Kako za narod tako i za njegove učenike Isusova uloga je bila nepoznanica. Tajna – otajstvo, koje im se otkrivalo ne po Isusovim riječima nego prvenstveno njegovim djelima. Tako je Isusov život, a posebno njegova smrt i uskrnuće postalo objava jednog novog – do tada nespoznatljivog kraljevstva ili carstva, kako to kažu u Istočnoj crkvi, koje s kraljevstvom kakvo poznaje ovaj svijet ima samo zajednički naziv i ništa drugo. A oni koji su upoznali to Isusovo kraljevstvo s pravom se zovu sinovi i kćeri Svjetla. Za razliku od sinova Tame.
Logos i Thanatos = stvaralačka Riječ i ništavilo.
Na koncu vjekova, kad Isus uspostavi Kraljevstvo svjetla i kad ga preda Ocu biti će uništeno kraljevstvo tame a s njime i sin tame, otac laži - đavao.
Tada će Sin čovječji sjesti na prijestolje slave svoje i suditi. I tko će biti ti blagoslovljeni Oca nebeskoga? Čista socijala! Ne spominje se pravovjerje, ne spominju se molitve niti neka asketska djela kao prioriteti. Jednostavno; gladnog nahraniti, žednog napojiti, stranca prihvatiti, golog obući, oboljelog posjetiti, kao i one koji su u tamnici.
Sukladno Isusovom načinu života koji se odvijao na prašnjavim putevima 'cvjetne Galijeje' kada su ga presretala dječica, ribari, siromasi, gubavci i izopćenici…. Uzaludno bi bilo tražiti Isusovo kraljevstvo u nekom, pa makar, i religioznom glamuru, raskošnim katedralama i obredima i svečanostima koje oponašaju sjaj sinova ovoga svijeta. Svoga ću Kralja svemira potražiti u skormnom 'hramu svoga srca'. Očistiti ću više nego skromnu izbu svoje duše (adventska ispovijed) i čekati Kralja nad kraljevima da me posjeti i da sjedne dok skamenjen klečim, a njegov će me Božanski pogled blago zapitati: «No dijete moje imaš li kakav dar za mene?» Što ću mu tada odgovoriti?
Advent ili došašće je vrijeme kada nas na temelju današnjeg Evanđelja Crkva potiče da i mi činimo djela milosrđa. Pa možda umjesto, da i ove godine govorimo i pišemo protiv potrošačkog slavljenja Božića, da konkretno nešto učinimo. Odreknemo se božičnih darova, kupovine, skupog nakita i da to darujemo potrebnima. Ili ako sam nemam da nekome nešto pomognem. Mladi bi se mogli dogovoriti pa zajedno, možda, sa svojim svećenikom pohoditi bolesne župljane u bolnici. Ima onih kojima nitko nikada ne dolazi. Donijeti im Glas koncila ili koji Glasnik. Popričati s njima. Pitati ih odakle su – kasnije razgovor sam krene. Čime ću darivati Kralja nad kraljevima kad njemu samome ništa ne treba? On nas gleda očima onih koji su željni naše pomoći i ljubavi. Amen.


Molitva vjernika

Kralju nad kraljevima uputimo svoje molitve i molimo snagu Duha Svetoga da i mi postanemo odgovorni i zauzeti svjedoci kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji.

1. Obdari Crkvu svoju novim žarom da bi se zalagala za spasenje svega svijeta. – Molimo te.
2. Vodi biskupe i svećenike da budu dobri i vjerni navjestitelji tvoga Kraljevstva. – Molimo te.
3. Učini da imamo srca pomagati svima koji su u nevolji i trebaju našu pomoć. – Molimo te.
4. Vodi one koji su na vlasti da se zauzmu za najugroženije članove zajednice. – Molimo te.
5. Za sve koji trpe: gladni, bolesni, progonjeni; da u svojim bližnjima nađu pomoć i potporu. – Molimo te.
6. Za nas koji smo ovdje okupljeni: otvori nam oči i srce kako bismo te mogli prepoznati u svakom čovjeku koji treba našu pomoć. – Molimo te.
7. Za sve naše pokojne rođake i znance koji su u tebe vjerovali i nadali se zajedništvu u tvome kraljevstvu. – Molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: ''Što učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste.'' Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvjetljuje moje srce, pa da u svakom čovjeku uspijem prepoznati tebe, sina Čovječega, koji ćeš mi jednom suditi. Amen.

Kako svaki svećenik treba imati oporuku to sam i ja ovo malo svoje sirotinje podijelio kako sam najbolje znao, i dok sam napisao zaključnu rečenicu: ''Gospodine, budi milostiv meni grješniku'', stegla me oko srca neka zebnja i pomislih – to je to. Oproštaj svih oproštaja, kada se ništa ne može ponijeti, kada se ništa ne može promijeniti, ispraviti, dodati ili oduzeti. To je odlazak kada se više nema čemu niti našto okrenuti. Svi rastanci su mi u životu teško padali, ali pomisao na onaj konačni protresao me do dna duše.
Puno sam puta pročitao kako čovjek današnjice ne razmišlja o svom odlasku s ovoga svijeta i kako ne želi o tome slušati. Naprotiv, osobno mislim da je to kriva procjena jer upravo to je vrlo česta tema koja nas zaokuplja kada smo sami, ali isto tako, toliko bolno osobna da nemamo snage o tome naglas razglabati s drugima. Svi mi dobro znamo da će taj dan D sigurno doći, ali kako će to biti? Hoće li se sve to odigrati u jednom strašnom grču i tupom strahu ili ćemo imati tu milost da pri svijesti s molitvom na usnama izgovorimo: ''Dođi Gospodine! – maranatha'', kako su to imali običaj zazivati prvi kršćani. Tako su se pozdravljali u tom duhu su živjeli, kako ih ne bi iznenadila tjelesna smrt ili nedaj Bože još gore, ona konačna koja se zove smrt premda se ne umire, ali se gubi život u svjetlu Božje prisutnosti i zajedništva svetih.
Ne tako davno prolazili smo alejama i drvoredima kroz naša groblja na Svi Svete. S drveća je padalo lišće. Odumiranje vegetacije pred zimu u nama budi sjetne misli. Ali to je samo privid. Priroda se već sada priprema na novi život. Na drveću se već naziru pupovi iz kojih će se na proljeće razviti novi listovi, novi cvjetovi, novi život.
Vjera, utemeljena na Objavi, također nas hrabri i govori; ovo nije svršetak, postoji život nakon tjelesne smrti. Život kakav ne možemo niti zamisliti, jer radi se o duhovnom, višem, savršenijem životu.
Naš život ovdje na zemlji nije konačnica, kojom sve završava. On je tek priprava za onaj vječni, savršeniji. Isus, govoreći u evanđelju o konačnici, upozorava malu zajednicu, jezgro Prve crkve, na nevolje koje će zadesiti one koji su povjerovali, ali na kraju nadodaje: ''Svojom ćete se postojanošću spasiti.'' (Lk 21. 19).
Postojani na putu vjere, svijesni da je naša prava domovina na nebesima, možemo smireno i u tihoj radosti iščekivati onaj sudbonosni tren susreta s Gospodinom – Izvorom vječne radosti i sreće. Amen.

Molitva vjernika

Puni pouzdanja u Božju dobrotu, iskrena srca iznesimo svoje molitve.

1. Prosvjetljuj svojim nebeskim svjetlom Crkvu, da bude putokaz na putu prema nebeskoj domovini. – Molimo te.
2. Pastire Crkve potiči da budu iskreni nasljedovatelji nebeskog Učitelja. – Molimo te.
3. Svojim blagoslovom ispuni vjernike da upoznaju otajstvo života na zemlji, kako bi težili prema onom vječnom i neprolaznom. – Molimo te.
4. Daj, Gospodine, da u radosnom oduševljenju tražimo tvoje putove koje nam nudiš kako bismo ti se približili. – Molimo te.
5. Nadahni svojim Duhom našu zajednicu da u radosnoj nadi hodimo kroz život. – Molimo te.
6. Naše mlade usmjeruj prema vrijednostima koje će ih osloboditi zla i ropstva grijehu. – Molimo te.
7. Naše pokojne uvedi u svoje kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te.

Primi i usliši Gospodine naše molitve, te nam daj i ono što neznamo ili se ne usudimo moliti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

1. čitanje: 2 Mak 7, 1-2, 9-14
Psalam 17 1. 3-6, 8b i 15
2. čitanje: 2 Sol 2, 16-3, 5
Evanđelje: Lk 20, 27-38

Zadivljuje nas hrabrost prvih kršćanskih mučenika, posebno kada se radi o mladim osobama pred kojima je bio život i blistava karijera, a oni su sve to prezreli i radije pošli u strašnu smrt nego li se odrekli svoje vjere. Sjetimo se samo svete Katarine Antiohijske, sv. Sebastijana, sv. Stjepana prvog kršćanskog mučenika. Svete Doroteje i tolikih tisuća mladih Kristovih mučenika…
No, ne treba zaboraviti niti na herojske mučenike Starog Zavjeta, poput sedmero braće Makabejaca o kojima je riječ u današnjem prvom čitanju. Radnja se odvija u II. st. prije Krista u vrijeme tuđinskog kralja Antioha Epifana IV. Taj je tiranin naumio svoju golemu državu homogenizirati nametanjem jedinstvene religije čije je uvođenje kod Židova izazvalo silno ogorčenje. Kralj je, naime, zabranio stare običaje, oskvrnuo je Hram stavljajući u njega Zeusov kip. Palio je svete spise, dokinuo je blagdane…. Sve je to provodio pod parolom modernizacije društva. Zar nismo i mi u dvadesetom stoljeću bili svjedoci naslija koje je u ime modernizacije provođeno nad vjerom i vjernicima? Odlučnost mladih mučenika, sedmorice braće Makabejaca, koji su samosvjesno radije išli u smrt nego li prekršili vjeru svojih otaca, u nama budi osjećaj poštovanja i divljenja. Kao da su se natjecali u hrabrosti, a iznad svega udivljenja je bila vrijedna njihova majka koja nije plakala nego ih je puna vjere i pouzdanja u Gospodina hrabrila da ustraju i da se ne pokolebaju. U njihovom mučeništvu snažno je naglašena vjera u uskrsnuće i vječni život.
Relativizam, popustljivost, prilagodljivost…. sve su to znaci slabe ili nikakve vjere. Ako netko ide radije u smrt nego da prekrši predaju i običaje otaca; u našem slučaju to je bilo odbijanje jedenja svinjetine, taj sigurno duboko vjeruje u vječni život. Tako je hrabri starac Eleazar ispljunuo svinjetinu koju su mu nasilno ugurali u usta i bez straha prihvatio smrt, poput braće Makabejaca jer ga nakon smrti čeka vječni život.
Vjeru u život nakon tjelesne smrti u raznim oblicima i pojmovnim formulacijama nalazimo u nama svim dostupnim povjesnim razdobljima čovječanstva. Gotovo u svim grobovima, mogilama i posmrtnim žarama pronađeni su i znakovi vjere u zagrobni život. Dakako da sama ta vjera u prekogrobni život nije uvijek bila garancija da se čovjek koji je u to vjerovao ponašao u skladu s nekim visokim etičkim zakonima, jer je sama vjera znala biti do te mjere iskrivljena da se obožavalo i zla božanstva ili se imalo primitivan pojam o Bogu ili božanstvu koje se dalo raznim žrtvama pridobiti, gotovo bismo rekli potkupiti, kako bi se na ovom kao i na drugom svijetu imalo njihovu naklonost.
Za razliku od poganskog shvaćanja vjere pripadnici objavljene religije kojoj su pripadali Izraelci imala je visoko razvijen moralni kodeks i zakone čije obrdžavanje je ujedno bio i uvjet vječne sreće i vječnog života. Pa ipak i i kod njih je bilo onih koji su, doduše, vjerovali u Boga, ali ne i u vječni život. Sa smrću sve završava. Takav slučaj imamo u današnjem evanđelju. Saduceji, koji su nijekali vječni život izlaze pred Isusa s primjerom koji je na granici samog ruganja: Sedmorica su ju imala za ženu, kome će nakon uskrsnuća pripasti? Premda nisu vjerovali u uskrsnuće ipak je s njima bio moguć razgovor jer su vjerovali u Boga i u predaju pa im Isus samo navodi što o tome ima u Pismu. Sasvim je drugačija situacija s onima koji niječu ne samo uskrsnuće, nego i vjeru u Boga. Ili je ta vjera toliko slaba da je tek povod vlastitom proizvoljnom umovanju i pabirčenju po raznim vjerskim sustavima kako bi se usvojilo ono što je privlačno i što ne traži neku posebnu žrtvu i odricanje. Takav će ''vjernik'' bez imalo promišljanja u raznim anketama zaokružiti da je vjernik, pa čak i katolik premda možda vjeruje u reinkarnaciju ili se ponaša i živi kao svaki drugi ateist i materijalist. Mnogi od njih prošli su razne seminare, duhovna predavanja tzv. iscjeljitelja koji su pravovjerni svećenici katoličke Crkve, a ipak u duši su ostali pogani koji ne samo da nikada za svoju vjeru ne bi prihvatili mučeništvo nego ne bi podnijeli niti najmanju žrtvu. Oni nikada nisu voljni niti sposobni poklad vjere prihvatiti kao nedjeljivu cjelinu nego će birati što im je dopadljivo i ugodno. Crkveno učiteljstvo ili uopće ne poznaju ili ga osporavaju na svim onim područjima koja im se ne mile. Bolest suvremenog vjernika na Zapadu sastoji se u tome što za njih vrhovni zakon nije ni Bog, ni Crkva niti crkveno učiteljstvo niti svetopisamska predaja nego isključivo njihov ograničeni egocentrični um koji proizvoljno bira, pa zapravo i ne možemo govoriti o nekoj vjeri ili ozbiljnom vjerniku nego je riječ o svojevrsnom bezboštvu jer u stvari za njega Bog nije Stvoritelj nego je to on, čovjek, stvorenje koje nije u pravom smislu upoznalo svoga Stvoritelja pa se tako i ponaša.
Vječni život se objavljuje u životu vjernika već na ovom svijetu. To je njegova uronjenost u Boga. Umjesto preispitivanja pouzdanje, prihvaćanje. Prihvaćanje života bez uljepšavanja. Ovaj moj život takav kakav jest je hod s Bogom prema vječnosti. Bože, ja sam nedjeljivo tvoj. Ti si Gospodar svega što si mi dao pa ti se stoga u svemu podvrgavam. Neka se tvoja misao očituje kroz moju misao i tvoj osjećaj ljubavi prema svemu stvorenom neka nađe svoje puteve i izlaze kroz moje osjećaje. Kada ti se potpuno predajem tek tada u pravom smislu jesam, jer sve moje umovanje bez tebe i sva moja tobožnja ljubav bez tvoje ljubavi nije ništa, tek prašina koja nije vrijedna spomena. Amen.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu svemogućem Ocu, koji nam je u Kristu jasno objavio da postoji vječni život i uskrsnuće mrtvih; uputimo svoje molitve.

1. Blagoslovi Bože sve članove svoje svete Crkve svetim blagoslovom spoznaje da smo putnici prema vječnoj domovini gdije nas ti čekaš ''licem u lice''. Daj da taj susret za svakog člana tvoje Crkve bude izvor radosti vječnog života. – Molimo te.
2. Za našeg svetog oca, biskupe i svećenike; da zauzeto i apostolskim žarom vode tvoju Crkvu vjernih ususret vječnom životu. – Molimo te.
3. Obasjaj, Bože, svjetlom Kristova uskrsnuća sve ljude svijeta i objavi im istinu da su pozvani na vječni život u zajedništvu s tobom i svetima. – Molimo te.
4. Daj nam snagu vjere, da ti u svemu budemo podložni i da preko nas ostvaruješ svoje planove spasenja. – Molimo te.
5. Blagoslovi nas, sve koji smo se okupili oko žrtvenika tvoga ljubljenog Sina, da nam njegovo sveto Tijelo koje ćemo danas primiti bude zalog vječnog života. – Molimo te.
6. Našu mladost privuci k sebi da ti budu odani i vjerni poput herojske braće Makabejaca. – Molimo te.
7. Naše pokojne primi u krilo svoje Božanske milosti i svjetlosti. – Molimo te.

Dobri naš Oče nebeski, po tvojoj ljubavi primili smo dar života, a po otkupiteljskoj žrtvi Isusa Krista postali smo tvoji sinovi i kčeri. Ne ostavi nas bez svoje pomoći kako bismo jednom bili dionici tvoje vječne slave. Po Kristu Gospodinu našem.