|
U prvom čitanju iz Knjige proroka Ezekijela dobiva se jasna slika o ulozi proroka. Njega Duh podiže da govori. Njega, koji je jedan od onih kojima treba govoriti Gospodin šalje ''k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Gospodin Bog! I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.'' (Ez 2, 4-5) Proročka uloga bila je nezahvalna s obzirom da je trebao govoriti onima koji nisu bili spremni slušati. Još je gore ako je bio iz njihove sredine - jedan od njih. To se dogodilo i samom Isusu koji je došao u svoj zavičaj s učenicima. Ni njegova mudrost koju su imali priliku čuti, niti silna djela o kojima je glas dopro do njih nisu bili presudni, jer ih je smetalo što mu poznaju roditelje i rodbinu. Jednostavno, bio je previše običan, jedan od njih i što bi im on to mogao novo poručiti? Stoga im Isus govori da je 'prorok bez časti jedino u svom zavičaju'.
Niti mi nismo ništa bolji kada se radi o proročkim porukama koje nam Gospodin šalje po našim suvremenicima.
On nam prilazi na jednostavan ljudski način. Kao što je to lijepo rekao sv. Augustin: ''Bog je u Bibliji ljudima govorio na ljudski način.''
A mi smo spremniji prihvatiti Božju poruku kroz neobično. Božja riječ koju svake nedjelje slušamo i o kojoj bismo trebali uz pomoć svećenikovog ili biskupovog tumačenja razmišljati i usvojiti, teško se probija do našeg srca. Međutim, kad se radi o nekim tobožnjim privatnim porukama ili čudesima, postanemo odjednom nevjerojatno prijemčivi. Mnogi naši vjernici, koji su hladni kad je u pitanju nedjeljno bogoslužje, ali brzo načule uši kada je riječ o nečem ''nadnaravnom'' Umjesto uobičajenog, svagdašnjeg hoda putem vjere i vršenja svojih dužnosti privlačnija im je neka nova duhovna senzacija. Duhovni mjehuriči od sapunice, slama koja tek plane i ugasi se. Mjesta ukazanja nabijena ''posebnom energijom'' cilj su hodočašćenja mnogih naših vjernika.
Životna je mudrost u običnom i svakodnevnom išćitati ono neobično, nesvakidašnje koje je plod mudrosti koja dolazi od Boga. ''K svojima dođe i njegovi ga ne primiše'' (Iv 1,11). Jer je bio previše običan. Božju riječ, koju čujemo u nedjelju tako lako prečujemo jer nam je previše poznata. Mislimo da sve to već znamo i da nam više nije potreban napor kojim bismo ušli u njezinu dubinu, pravi smisao. Ne privlači nas životna mudrost, nego novosti koje nam draškaju naše uši. Stoga tražimo uvijek nešto novo što će nas ''zabaviti''. Takav pristup napose dolazi do izražaja kada je u pitanju nedjeljno bogoslužje. Nerijetko se može čuti: ''Dosadno mi je na misi, jer je uvijek sve isto...'' Misa, obredi... to nije kazalište, predstava koja će nas zabaviti. To je uzvišena molitva, predanje, duhovni zanos.
Ljudi koji žive od jedne do druge senzacije slični su majmunu koji jurca s grane na granu, kako to zorno kaže dalekoistočna mudrost.
Vječna mudrost sakrivena je očima svjetine. Otkrivaju je oni koji su izabrali Put koji vodi Izvoru žive vode.
''Piju li žedni vodu iz čaše, oni će u njoj vidjeti Boga. Oni koji nisu ljubavlju Božjom zanijeti u njoj će vidjeti tek svoje lice. '' Džalal Al-Din Rumi.
Molitva vjernika
Nebeskom Ocu, koji nas ne prestaje obasipati svojom milošću, uputimo molitve.
1. Za Crkvu, zajednicu vjernika, da poslušna tvojoj riječi donosi plodove spasenja, - Molimo te.
2. Za sve koji vode javne poslove; politiku, znanost, kulturu, da ih u njihovu radu vodi želja za istinskim dobrom za svakoga čovjeka, - Molimo te.
3. Za sve ljude svijeta, da im dadeš svoju mudrost kako bi odbacili ono što je nedostojno ljudske osobe, - Molimo te.
4. Za sve vjernike, da ih oslobodiš svakog straha te ti odgovore poslušnom vjerom, - Molimo te.
5. Za sve nas da ti budemo iskreni i otvoreni kao i prema ostaloj braći i sestrama po vjeri, - Molimo te.
6. Za mlade da hrabro biraju put vjere predanosti tebi, - Molimo te.
7. Za sve umiruće, da u vječnosti ugledaju tvoju vječnu svjetlost, - Molimo te.
Primi, Gospodine molitve svoje Crkve i udijeli nam snage i volje da ti budemo svjedoci u današnjem svijetu, koji nije uvijek naklonjen tvojoj riječi. Po Kristu Gospodinu našem….
|
